Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Proslava dana vojne kapelanije “Sv. Sebastijana” u Đakovu

Srijeda, 20. 01. 2010.

U vojarni “Dračice” u Đakovu dana 20. siječnja 2010. godine proslavljen je dan vojne kapelanije sv. Sebastijana. Vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac predvodio je euharistijsko slavlje u kapeli vojarne u koncelebraciji s generalnim vikarom Vojnog ordinarijata mons. Josipom Šantićem, vojnim dekanom i kapelanom iz Osijeka Antom Mihaljevićem, vojnim kapelanom iz Požege Željkom Volarićem, vojnim kapelanom iz Vinkovaca Alojzom Kovačekom, vojnim kapelanom iz Karlovca Vladom Mandurom i vojnim kapelanom domaćinom u Đakovu Draganom Majićem. Na početku svete mise vojni ordinarij je čestitao zapovjednicima, kapelanu, časnicima i dočasnicima te naglasio da “nam sveci nisu dani da im plješćemo nego da ih nasljedujemo. Oni su ujedno i naši zagovornici pa se stavimo pod zaštitu sv. Sebastijana, da nas dobri Bog zaštiti od svakoga zla duše i tijela. U ovu sv. misu uključimo i naše poginule branitelje”. 

Na euharistijsko slavlje došli su djelatnici iz svih postrojbi sa zapovjednicima: Zlatkom Radočajem, Zdenkom Šakotom, dozapovjednikom Antom Orlovićem i stn Antunom Perićem.
Iz Zod-a Osijek brigadni general Ivan Jurić u zadnji čas je bio spriječen, no zato je kasnije došao brigadir Srećko Paradžiković, iz B. Manastira brigadir Filip Aračić i njegov zamjenik, načelnik stožera Stjepan Krešić.

Telegram, čestitku na vojarnu “Dračice”, na vojnog kapelana patra Dragu Majića uputio je ravnatelj HVU-a general bojnik dr. sc. Mirko Šundov sadržaja: “Poštovani vojni kapelane, Vama osobno, zapovjednicima svih ustrojbenih cjelina smještenih u vojarni ‘Dračice’, te svim časnicima, dočasnicima i vojnicima uz svoje osobno ime kao i u ime svih djelatnika Hrvatskog vojnog učilišta ‘Petar Zrinski’ čestitam Dan kapelanije i dan Svetog Sebastijana nebeskog, zaštitnika vojarne ‘Dračice’. Poštovani kapelane još jednom primite izraze mog osobitog štovanja”.

Vojni kapelan je na početku misnog slavlja pozdravio obe uspravnice i sve prisutne ustrojbene cjeline te zdrastvene radnike te im čestitao nebeskog zaštitnika sv. Sebastijana mučenika, koji je kao visoki carski časnik radije se poklonio Bogu istine, mira i pravde nego tzv. ljudskim veličinama pa makar to bio i car.

Po završetku sv. mise i blagdanskog domjenka u pratnji kapelana iz Vinkovaca vlč. Alojzija Kovačeka te vlč. Vlade Mandure, koji se priprema za misiju u Afganistan u idućem kontingentu HV-a, otac biskup i generalni vikar prisustvovali su na poligonu “Gašinci” vježbi “Hrvatski ponos 10/1”. Dočekao ih je brigadni general Mladen Mikolčević i zapovjednik kontingenta brigadir Jezidžića te ostali odgovorni časnici u vježbi. Poslije posjeta zapovjedniku VP “Gašinci” te pozdrava generala Mikolčevića, gostima je predstavljana vježba i način rada na terenu.

Otac biskup je pozdravio sve prisutne te naglasio koliko je važna uvježbanost naših vojnika u mirovnim misijama i u etičnosti i moralnosti, jer na taj način predstavljamo i domovinu Hrvatsku na međunarodnom nivou. Gosti su obišli poligon i susreli se s vojnicima kontingenta koji se priprema za odlazak u misiju.

U sklopu proslave Dana kapelanije po zapovjedi pk. Zlatka Radočaja i u dogovoru sa vojnim kapelanom održano je športsko natjecanje u strjeljaštvu i stolnom tenisu. Nagrađeni su po tri pobjednika iz svakog natjecanja. Iz strjeljaštva prvu nagradu je osvojio Martin Sambolec TDI, 37 naraštaj, drugu nnr Katarina Deket, treću skupnik Vladimira Sabadoš. U drugoj disciplini u stolnom tenisu prvu nagradu je osvojio stn. Gordan Mihaljević, drugu nnr Željko Prugović, a treću pz Stjepan Antinac ZZp.

Homilija vojnog ordinarija

Tijekom povijesti živjelo je mnoštvo ljudi. Neki su jednostavno otišli u povijesni zaborav. Povijest ih uopće više ne spominje, a drugi poput zvijezde svijetle i ostaju trajno nadahnuće i primjeri jednog potpuno ispunjenog života. Među takve ljude ubraja se i časnik rimske vojske sv. Sebastijana, kome je posvećena i vaša vojna kapelanija.

Današnja čitanja posebno osvjetljavaju ovog Božjeg miljenika, rimskog i Kristovog vojnika. Današnji odlomak Evanđelja spada među najznačajnije Isusove govore, kojeg je održao svojim učenicima. Isus nije obećao apostolima sretnu i bezbrižnu budućnost, štoviše, upozorio ih je da će doživjeti sličnu sudbinu, koju je On doživljavao, da će nailaziti na otpor i progonstvo, štoviše, i smrt.

Vodeći ljudi Jeruzalema isključivali su iz svojih sinagoga kršćane. Kršćani su gubili sva građanska prava, a vojnicima i odličja. Mnoge su i mučili. Taj je progon kršćana trajao sve do Konstantina Velikog, koji je dao slobodu kršćanima, poznatim milanskim reskriptom iz 313. godine.

U današnjem evanđelju Isus poručuje svojim učenicima: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu” (Mt 10, 23). Čovjek ima tijelo i dušu. Tijelom je povezan s ljudima, a duša je u njemu nosilac osobnosti i vječnosti. Sotona i njegovi suradnici mogu samo površno ugroziti čovjeka. Pa i sama fizička smrt nije znak konačne pobjede nego je ona često pobjednički trenutak spasenja. Isus dalje nastavlja: “Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njega pred njegovim Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim, koji je na nebesima” (Mt 10, 33). Onaj koji svjedoči Isusa Krista, koji se ne stidi svoje vjere, čeka ga prema riječima Isusovim proslava i to pred Ocem nebeskim. Isus je rekao svojim učenicima da se neka ne plaše, da budu ustrajni i hrabri na sudovima, kad ih prozovu zbog njega.

U 2. čitanju apostol Petar u svojoj Poslanici potiče vjernike na ustrajnost u vjeri; da im Isus Krist bude uvijek na srcu, da znaju dati odgovor svima koji od njih zatraže obrazloženje nade, odnosno vjere njihove, “ ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti, da oni koji ozloglašuju njihov dobar život u Kristu, budu postiđeni onim čime ih potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to volja Božja, čineći dobro, nego čineći zlo”, poručuje apostol Petar.

Jedan takav ispit ustrajnosti i vjernosti u vjeri sjajno je položio sv. Sebastijan. On je živio u vrijeme cara Dioklecijana, velikog progonitelja kršćana. Sv. Sebastijan je bio zapovjednik carske straže. Mnoge je kršćane posjećivao po zatvorima i hrabrio ih je. Kad je car Dioklecijan čuo da je Sebastijan postao kršćaninom, pokušao ga je odvratiti, ali uzaludno. Da bi ga do kraja ponizio, odlučio je da ga njegovi vlastiti vojnici ubiju. Povezali su ga uza stup i gađali ga strelicama. Misleći da je mrtav, ostavili su ga. Njemu je kasnije pristupila jedna kršćanka, imenom Irena, i povela ga na kućnu njegu da se oporavi, no on je brzo umro od zadobivenih rana. Crkva ga je zbog hrabrog svjedočenja počela štovati kao sveca i mučenika, posebno među vojnicima.

Nameće se pitanje: Zašto je ovaj rimski vojnik i časnik, koji je bio kršćanin, postao smetnja i izazov? Ili još konkretnije: zašto su kršćani izazov i smetnja danas svijetu? Na to je pitanje odgovorio Isus: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio, no budući da niste od svijeta, nego sam ja vas izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi (Iv 15, 18- 20).

Najveći progon Crkve bio je u vrijeme komunističke vladavine, posebno u Sovjetskom Savezu i u Kini. Komunistička ideologija u Sovjetskom Savezu osmislila je, na čelu s Lenjinom, posebni program istrebljenja vjere i vjernika. On je naredio likvidaciju svih onih koji se nisu mogli uklopiti. Napisao je 19. ožujka 1922. godine: “Mi imamo 99% izgleda da usmrtimo neprijatelja udarcem u glavu, da garantiramo pozicije za sebe, i samo za sebe, u desetljećima koji dolaze. Sada, kad su putovi prekriveni stotinama tisuća leševa moramo konfiscirati imovinu Crkve žestokom i nemilosrdnom snagom. Tajna policijska izvješća govore da je ubijeno samo u Rusiji 2691 svećenik i 1963 redovnika i 3447 redovnica.

Od komunističkih progona nije bio pošteđen ni Hrvatski narod. Za vrijeme i nakon II. svjetskog rata ubijeno je preko 500 svećenika, ne uključujući bogoslove, časne sestre kao i časnu braću po samostanima. Sveukupno se vjeruje da je bilo ubijeno oko 600 crkvenih osoba.

Sva mržnja okomila se tada na zagrebačkog nadbiskupa i hrvatskog kardinala, blaženog Alojzija Stepinca, koji je bio osuđen na 16 godina zatvora. Na jednom mjestu blaženik je napisao: “Ako bi se ikada dogodilo da budete suđeni zbog vjernosti Isusu Kristu, radujte se i veselite se, jer Isus trpi u vama. A kad se s Isusom trpi, onda je sve lakše” (Josip Vraneković: “Dnevnik” str. XVI.)

Poznati belgijski pisac Michael Qoist u svojoj knjizi “Tajna pravog uspjeha” analizira ovo naše vrijeme: “Po svojim izvanrednim dostignućima suvremeni je svijet čudesno lijep. Čini se da je čovjek ponosan na svoje pobjede i na svoju moć nad materijom, svaki dan njome sve više vlada. No, u onoj mjeri u kojoj znanošću i tehnikom svladava svemir, čovjek gubi vlast nad svojim unutarnjim svijetom. On prodire u misterij svjetova, a gubi se u vlastitom misteriju. On želi upravljati svemirom, a više ne zna upravljati svojom vlastitom osobnošću. Pripitomljuje materiju i kada bi, oslobođen od njezine tiranije, trebao živjeti više duhom, usavršena materija pokreće se protiv njega, on postaje njezinim robom, a duh umire”.

Mnogi su ljudi u čežnji za promjenom koja bi trebala oblikovati novog čovjeka i izgraditi novu pravednost i novi svijet, nove međuljudske odnose i nov mentalitet. Neki misle da će se to dogoditi bez nas.

Istina je da se tehnika i znanost veoma brzo razvijaju, ali čovjek unatoč toga ostaje nepromijenjen. Štoviše, što se čovjek više materijalno obogaćuje, sve više postaje ugroženiji. Snage duha srca i života sve su manje i čovjek prestaje sebe izgrađivati. Zašto dolazi do “kratkog spoja”? Jer zaboravlja duhovnu dimenziju u svom životu.

Ako se današnji čovjek upusti sam u borbu, ostaje sam na borilištu. Izgubit će bitku. Mi možemo pobijediti samo s Bogom, Isusom Kristom. I danas su suvremene riječi hrvatskog pjesnika Preradovića koji kaže: “K nebu digni svoj stijeg”.

Bilo mi je drago pročitati u “Glasu Koncila” svjedočenje jednog našeg pilota, koji je u mirovini, gospodina Vladimira Mikca. U razgovoru s novinarom rekao je da je sretan što imamo svoju državu, da se puno napravilo. “Trebamo se više zamisliti nad etikom i moralom. Treba više cijeniti ono što imamo, biti duhovniji nego što jesmo i manje patiti za materijalnim Treba se više duhovno izgrađivati. Spominje i duhovne vježbe u Puli na kojima je sudjelovao i ističe njihovu vrijednost. Rekao je da se svaki dan moli. “ U crkvi i duhovnosti nalazim mir”. Kad idem u crkvu, sam sebi kažem: “Idi i zahvali Bogu”. I mi imamo razloga zahvaliti se Bogu, povjeriti se Bogu, a to je put kojim je išao i rimski časnik Sv. Sebastijan. On nije odjednom postao svetac nego je tu svetost postepeno izgrađivao na Isusu Kristu, kao kamenu temeljcu. U tom će smilu reći i apostol Pavao pred Velikim židovskim vijećem: “Isus je onaj kamen koji ste vi graditelji odbacili, a koji je postao zaglavni kamen. I nema ni u kome drugog spasenja. Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4,11-12). Toga je bio svjestan sv. Sebastijan, vojnik i rimski časnik.

Nedavno smo slavili središnji događaj povijesti, a to je Utjelovljenje Sina Božjega koji je došao po Mariji na ovaj svijet. Ako želimo da nam On bude naša snaga i naš prijatelj, nije dovoljno znati da je došao na svijet i reći da je došao da nas spasi nego je važno započeti živjeti jedan dublji duhovni život, koji je živio sv. Sebastijan. Zato je postao tako velik da ga cijeli svijet ne samo štuje nego mu se obraća i u zagovor.

I dok vam čestitam Dan kapelanije, želim svima vama da vas dobri Bog preko vašeg zaštitnika obdari milostima koje su vam potrebne, kao i vašim dragim obiteljima. Amen.