Vijesti

Stopama sv. Pavla

Četvrtak, 30. 10. 2014.

U organizaciji Vojnog ordinarijata u RH, s pozdravom i blagoslovom vojnog biskupa Jurja Jezerinca i vikara za pastoral don Josipa Stanića koji je sve u tančine isplanirao te u suorganizaciji putničke agencije iz Varaždina "Mihael", pošli smo "Stopama apostola Pavla" po Turskoj od 23. do 30. listopada 2014. Bilo nas je 93-je hodočasnika u dva autobusa. U svakom je bio vodič Turčin s našim hrvatskim prevoditeljem koji su nam puno pričali o civilizacijama što su na tim prostorima prohujale, silna carstva: hetitsko, perzijsko, grčko, rimsko, otomansko.

To je kolijevka kršćanstva već od samog početka, tu je domovina orijaša kršćanstva sv. Pavla, crkvenih otaca, prvih pustinjaka. Kršćanstvo je cvalo sve do 11 stoljeća do prodora Seldžuka kad su kršćanske crkve nestajale jedna za drugom, a kad je 1453. pao Konstantinopol, (kasnije Carigrad, a danas Istanbul) sudbina je kršćanstva, nažalost, zapečaćena.

Uz profesora iz Relijske kulture Ivana Špacova, na svakom smo antičkom lokalitetu imali sreću čuti i egzegete o. Jakova Mamića i don Josipa Stanića koji su nam nadugo i široko tumačili svete tekstove.

Turska je velika zemlja, preko 800.000 km2, u što bi Hrvatska stala 15-ak puta. Anadolija je 90% državnog teritorija (azijski dio) koja uz Trakiju na zapadu (europski dio) čini ukupni teritorij Turske. Na jugu je uži sredozemni pojas s blagom klimom, u središnjoj je kontinentalna te na sjeveru uski pojas uz Crno more s blagom klimom.

Zemlja je to radišnih ljudi, proizvode sve za sebe i još izvoze voća, povrća, svile, vune, kože i dr. Uz more na jugu kao i u unutrašnjosti bilo je vidjeti na desetke tisuća hotela što iznenađuje i sili čovjeka da o toj zemlji mijenja mišljenje. Rekoše nam da je Turska prije 15-tak godina od Amerike dobila "Jaku injekciju" pomoć od 100 milijardi dolara i da je to Tursku poguralo silno naprijed, izgradili su infrastrukturu, proveli navodnjavanje, silno unaprijedili turizam itd. Plastenici i staklenici na kilometre - dokle ti oko seže, zaista zadivljujuće. Mladih ljudi nije vidjeti besposlenih kao kod nas, rade. Zemlja je to sa preko 75 milijuna stanovnika od kojih je, vele tumači, preko 50% mlađih do 30 godina, zemlja, dakle, budućnosti. Stanovi su 2,5 puta jeftiniji nego kod nas. Stalno mi se nametala misao, a gdje smo mi, zašto mi zaostajemo? Da li je kriv totalitarni mentalitet koji Hrvatskoj ne da naprijed, koji ju vječno vraća u prošlost, koji ne dopušta da nova, neopterećena pokoljenja poguraju Zemlju naprijed, zašto moramo svoje blago prepuštati drugima, a sebe proglašavati nesposobnima kada to uistinu nismo.

U Četvrtak 23. listopada 2014. u 8.30h uzletjeli smo sa Plesa u Zagrebu i u 11h po našem vremenu, po turskom u 12h sletjeli u Antaliju, turski Antalu, grad s preko milijun stanovnika, smješten na sredini središnje, sredozemne Turske u pokrajini Pamfiliji. Nakon uobičajenih graničnih pregleda uputili smo se u Antalu park gdje smo se okrijepili pa nastavili u mjesto Beleg gdje su turske vlasti 2004. izgradile tri jednobožačke bogomolje - židovsku, kršćansku i muslimansku s dominantnim minaretom, gdje se diče međureligijskom tolerancijom. Tu su nas smjestili su nas u raskošni hotel s 5 zvjezdica Chrystal Paraiso verde.

Drugog dana, u petak 24. listopada posjetili smo antički grad Pergu (vidi: Dj 13,13; 14,25), kojeg je apostol Pavao pohodio dva puta, amfiteatar, stadion, temelji grada s kolonadama, javnim zgradama i veličanstvenim helenističkim vratima kroz koja je Pavao ušao u grad. Odlazak u Antaliju, nekadašnja Atalija, kroz čiju je luku putovao apostol Pavao tijekom svog prvog misijskog putovanja (vidi: Dj 14,25), razgled simbola grada, Yivli Minare džamija, s izrezbarenim minaretom. Grad su po predaji osnovali dva grčka vidovnjaka, a Aleksandar Veliki se 333. prije Krista utaborio u gradu. Grad je imao vodovod, kanalizaciju, hladne i vruće terme te podno grijanje i u njemu je tada prebivalo preko 10.000 povlaštenih građana, dok su ostali, sirotinja i robovi bili izvan zidina. Usput smo nakratko povirili u Zlatarnu koja se prostire na 10.000 m2 i gdje radi jedna Hrvatica, katolkinja iz Doboja udata za Turčina. Navratili smo također u njihovu kožaru i uvjerismo se da se i u toj grani privrede nalaze na zavidnoj razini. Oni stvarno drže do svoje tradicije, njom se ponose i širom svijeta plasiraju.

U subotu, 25. listopada na putu smo predivnim krajobrazom prema istoku uz sredozemno more hrleći sv. Tekli u grad Silifke, antički Seleuciju na rijeci Saleph (Dj 13,4) u čijoj se blizini 1190. utopio njemački kralj i car Barbarossa. Posjeti smo ruševinu bizantske bazilike sv. Tekle koja je pratila sv. Pavla na misijskim putovanjima. U samoj špilji sv. Tekle je i crkva prve kršćanske zajednice. Nisu nam dozvolili u toj podzemnoj crkvi slaviti Euharistiju nego smo smjeli samo otpjevati jednu ili drugu pjesmu. Tu su svetinju pretvorili i muzej. U nedjelju 26. listopada pohodismo rodno mjesto sv. Pavla - Tarz koji se nalazi u pokrajini Ciliciji. Vidjesmo ostatke njegove kuće, zdenac iz kojeg smo se napili vode i uz njega se slikali. Tu je, dakle, Pavao rođen 10. god. po Kristu kao Židov iz Benjaminova plemena. (Dj 9,11-30; 11,25;21,39;22,3;25-29) Tarz je također bio jedan od središta stoičke filozofije. Sv. misu smo imali u crkvi koju opslužuju tri časne sestre, Talijanke. One su jedine vjernice, kršćanke u gradu. Dočekuju razne turiste, hodočasnike iz kršćanskih zemalja, otvaraju crkvu, mole i trpe, trpeća crkva.

U ponedjeljak, 27. listopada nastavljamo vožnju kroz Cilicijska vrata kroz koja se sv. Pavao ne uz male poteškoće, opasnosti od razbojnika probijao 5 dana. Putujemo sada od Tarza prema unutrašnjosti pokrajine velike, prostrane Kapadocije koja leži na visini oko 1200 metara nadmorske visine i gdje vlada kontinentalna klima.

Slijedi posjet gradu Goereme, crkvama koje su uklesane u stijene i oslikane freskama. Grad je proglašen nacionalnim parkom, Unescova kulturna baština. Krajolik se sastoji od litica, piramida i stožaca od travertina poroznima poput mravinjaka, visokima i preko deset metara što gledatelja ostavlja bez daha. U tom grandioznom pogledu na vulkanski, erozijski krajolik, uživali smo na najvišem stošcu od travertina u Uchisaru. Carstva su razna nastajala i nestajala, krajolik je ostao. U špiljama smo posjetili skoro sve crkve od njih 9 koje se nalaze uokolo na kojih 500-600 m, - crkva sv. Katarine, sv. tzv. Sandale, sv. Jabuke, sv. Barbare, sv. Bazilija Velikog, a najzanimljivija i najprostranija a i najljepša je crkva tzv. Kopče. Tako se zove jer je, vele, iz te crkve nestala, ukradena jedna veoma skupa zlatna kopča. Na freskama te crkve prikazan je čitav Isusov život.

Šesti smo dan našeg vjerskog i biblijskog hodočašća pohodili podzemni grad u Serhati, katakombe za prve kršćane. Svratili smo i u najveći Seldžuški Sultanhan iz 13. st. Po svemu nama to izgleda da su baziliku pretvorili u prostorije za deve, konje i ostale tovarne životinje. Sv. misu smo slavili u crkvi sv. Pavla u gradu Iconiumu, turski Konya, milijunski grad bez kršćana. (Vidi Dj 13-51-14,1; 14,6; 14,19;16,2; 2 Tim 3,11). Za crkvu se brinu dvije talijanske časne sestre, jedine kršćanke u gradu. Vele nam da nekad dođe župnik iz Ankare da održi sv. misu za najavljene hodočasnike.

U srijedu 29. listopada posvetili smo Pizidij u Antiohiji. Ostatak je to antičke Antiohije u pokrajini Pizidiji (Dj 13,14-52; 14, 19-22) ispod kojeg leži zakopan antički grad. Na otvorenom, na ruševinama velike bazilike imali smo sv. misu, otpjevali "Tebe Boga hvalimo" i svima zahvalili koji su nam omogućili da kročimo "Stopama sv. Pavla" neumornog i dosada nedostiživog misionara koji je gorio i izgorio za Kristovo evanđelje. Vraćali smo se na jug probijajući se kroz Taurus za koga čusmo da je to gorje dugačko preko 1500 km i da se nadovezuje na Himalajsko gorje a na zapadu se veže s našim alpama.

Sutradan u četvrtak 30. listopada ustali smo pola sata nakon ponoći po našem vremenu da stignemo na uzletište u Antaliju, turski Antalu odakle smo za 130 min leta sretno sletjeli na našu zračnu luku Pleso.

Što na kraju reći nego - Hvala Bogu! Hvala svima koji su podnijeli teret organizacije da se na izvorima naše vjere ojačamo da gorljivo širimo Kristovo evanđelje poput apostola sv. Pavla.

(p. Dragan Majić)

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi