Vijesti

Svečano obilježen blagdan sv. Josipa, zaštitnika Ratne škole “Ban Josip Jelačić”

Utorak, 19. 03. 2013.

Na poziv gradonačelnika grada Zaprešića, polaznici i djelatnici Ratne škole Ban Josip Jelačić, predvođeni zapovjednikom škole brigadnim generalom dr. sc. Slavenom Zdilarom, 19. ožujka 2013. godine u Zaprešiću su svečano obilježili blagdan Svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske domovine i Ratne škole.

Nakon prijma kod gradonačelnika Zaprešića g. Željka Turka te pokazne vježbe dijela pripadnika Počasno zaštitne bojne GS OS RH, izaslanstva Ratne škole Ban Josip Jelačić, grada Zaprešića te predstavnika udruga proizašlih iz Domovinskog rata, položila su cvijeće na spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata, a vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac predvodio je svetu misu u kapeli sv. Josipa u Novim dvorima.

Svečanost je uveličala klapa HRM-a Sveti Juraj, Pučki orkestar grada Zaprešića, Kuburaško društvo Ban Josip Jelačić te Zaprešićke mažoretkinje.

Izaslanstva grada Zaprešića, Ratne škole Ban Josip Jelačić, Srednje škole Ban Josip Jelačić te Udruge Satnija Ban Josip Jelačić, položila su cvijeće i na obiteljsku grobnicu Jelačićevih, a prigodnim govorom obratio se i zamjenik načelnika GS OS RH za planove i resurse kontraadmiral Ante Urlić.

U Visokoj školi za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić, nakon uvodnog predavanja dekana prof. dr. sc. Vinka Morovića, predavanje o banu Josipu Jelačiću održala je dr. sc. Agneza Szabo, uz prigodno obraćanje kontraadmirala Ante Urlića, gradonačelnika g. Željka Turka te riječi zahvale brigadnog generala dr. sc. Slavena Zdilara.

Homilija vojnog ordinarija

Čitanja Sv. Pisma kako Starog tako i Novog Zavjeta međusobno su povezana. U 1. čitanju slušali smo odlomak Druge knjige o Samuelu, koja opisuje lik kralja Davida. On je imao veliku ulogu u izgradnji ujedinjenja svih Izraelaca, ali istodobno i ulogu izgradnje vjerskog života.

Prorok Natan prenosi Božju poruku Davidu zbog njegove vjernosti Bogu. Bog se javlja u snu proroku Natanu i moli ga da prenese njegovu želju kralju Davidu. O čemu je riječ? David je pribavio zemljište za gradnju budućeg hrama i smatrao je da nije dolično da Kovčeg Saveza boravi u šatorskom svetištu, a kralj u palači. Sv. Pismo kaže da se ta želja dopala Bogu. Stoga je poručio Davidu: „Podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tijela tvoga, i utvrdit će njegovo kraljevstvo“. (2 Sam 7,12). "Ja ću njemu biti otac, a on meni sin… tvoje će prijestolje čvrsto stajati dovijeka" (usp 2 Sam 7,14-16). Nije teško zaključiti da je riječ upravo o Isusu Kristu, potomku Davidovu.

Upravo današnje evanđelje daje taj odgovor. Kršćanska je tradicija prepoznala u Isusu iz Nazareta obećanog Mesiju, o kojem govori Natan. Dapače, sam se Isus nazvao Sinom Čovječjim, a narod ga je nazvao Prorokom i Sinom Davidovim (usp. Mk 10,47: Mt 12, 23; 21,15 i dr).

Govoreći o rođenju Isusovom evanđelist Matej kaže da je sv. Josip bio zaručen u skladu sa židovskim zakonom s djevojkom Marijom iz Nazareta. Njihove su zaruke bile početak njihovog zajedničkog života. Međutim nakon sklopljenih zaruka zaručnica je redovito ostajala u svom roditeljskom domu godinu dana. Tek nakon toga zaručnik je svoju zaručnicu svečano uveo u svoj dom i tu su počeli zajednički život.

Nakon sklopljenih zaruka Josip je primijetio da je Marija u blagoslovljenom stanju. To ga je jako uznemirilo. Bio je u uvjeren da se zaručio s iznimno dobrom i uzornom poštenom djevojkom. Našao se u stotinu muka. Da je prijavi zbog nevjere i preljuba? Ne, to ne želi učiniti. Ako to učini, onda će je kamenovati, kako je to propisivao Mojsijev zakon. Time bi pred ljudima izgubila dobar glas, a ljudi bi prstom upirali u nju. „A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice otpusti“ (Mt 1,19), piše sv. Matej. Josipova dobro odgojena savjest, jer je bio pravedan, nije mu to dopustila.

Biti pravedan u Bibliji znači imati ispravan odnos prema Bogu i prema bližnjima. Takvu pravednost mogli bismo nazvati "novom" u odnosu kako su je tumačili poganski narodi. Židovskom pojmu "pravednost" odgovara kršćanski pojam svet. Josip je, dakle, bio svet, čovjek pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, čovjek dobra srca. Bio je vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve.

Odlomak iz Matejeva evanđelja pokazuje Josipa kao čovjeka osjetljive savjesti prema Bogu i prema bližnjima. Anđeo mu se ukazuje u snu i tumači mu što se dogodilo s Marijom i zato mu poručuje: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 21-22). Kad se Josip probudi od nas, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji“ (Mt 1, 24). Josip je postupio kao što je postupio praotac Abraham. Bog mu je naredio da napusti svoj dom i da krene u zemlju koju će mu on pokazati (usp. Post 12,1-4). On je poslušao Boga. Tako je postupio i sv. Josip. Takav postupak u Sv. Pismu zove se vjera, a to znači imati povjerenje u Boga, da nas On vodi, držeći se njegova puta.

Kako ćemo prepoznati da nas Bog vodi?

Sv. Pismo opisuje sv. Josipa najljepšim naslovom starozavjetnog pobožnika: bijaše on „muž pravedan“ (Mt 1, 19). To znači da je bio čovjek savjesti koji je svoj život i svoje postupke usklađivao sa savješću kao glasom Božjim u sebi.

U svakom čovjeku, bez obzira na obrazovanost, vjersku ili drugu pripadnost, postoji savjest. Savjest je mjesto najintimnijeg dijaloga između Boga i čovjeka. Isus Krist nije upotrijebio riječ "savjest" ali je umjesto nje upotrijebio riječ "srce". Srce je jezgra i čovjekovo svetište, gdje se čovjek susreće s Bogom. Savjest je glas Božji u nama. Temelj toj tvrdnji nalazimo već kod Sokrata. Crkveni pisac Origen kaže da je savjest prisutnost nečeg božanskog u nama. Slično nalazimo kod hrvatskih pjesnika, poput Matoša na primjer.

Čovjekova savjest jasno govori da treba dobro činiti, a izbjegavati zlo. Ako učinimo zlo, osjećamo u sebi krivnju. Stojimo tako pred nevidljivim ali stvarnim sudom? Tko nas to sudi? Ljudi? Ne. Tko nas to onda sudi, hvali i kudi? Sam Bog Isus Krist, koji će nam na kraju vremena suditi po našim djelima.

Apostol Pavao naglašava da je Riječ Božja korisna za odgajanje u pravednosti, a to znači i za odgajanje savjesti. Ne smije biti blaga, popustljiva. Kakva je savjest ovisi o svakom pojedincu, njegovom odgoju, sredini u kojoj živi. Ona mora biti odlučna. Da bi savjest bila odlučna, pravedna, apostol Pavao ističe Riječ Božju kao najvažniju u oblikovanju savjesti. Između ostalog piše učeniku Timoteju: "Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve…propovijedaj Riječ, uporan budi- bilo zgodno ili nezgodno- uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom (2 Tim 4,1-2). Zašto? Jer je ta riječ, koja je Bogom dana, "korisna za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, (a to znači u savjesti), da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban" (2 Tim 3,16-17).

Papa Benedikt XVI. prigodom svoje posjete Hrvatskoj 4. lipnja 2011. godine rekao je predstavnicima hrvatskog javnog i vjerskog života u HNK da je savjest temelj slobodnog i pravednog društva. "Kvaliteta društvenog i građanskog života, kvaliteta demokracije dobrim dijelom ovise o tomu "kritičkom" čimbeniku, odnosno savjesti, o tome kako se shvaća i o tome koliko se ulaže u njezino oblikovanje. Ako se savjest ograniči u subjektivni okvir, u koji se smješta religiju i moral, onda kriza zapada nema lijeka, Europa je osuđena na nazadovanje. Ako se naprotiv savjest otkrije kao mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braćom ljudima, što je protiv svake diktature, onda ima nade za budućnost".

Kako se odgaja savjest?

Savjest zahtjeva oblikovanje i obrazovanje. Sv. Pavao kaže: "Preobrazujte se obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što je dobro, Bogu milo, savršeno" (Rim 12, 2). Zato u odgoju savjesti čovjek mora biti spreman mijenjati svoje mišljenje i shvaćanja. Savjest može zakržljati, može ju se pogaziti, iskriviti tako da jedva govori. Šutnja savjesti može postati smrtonosna bolest čitave jedne civilizacije. (Papa Benedikt XVI.).

Bolnu i istinitu rečenicu izrekao je Kolakowski: "Kada Boga nema u moralnosti, onda nema ni čovječnosti". Današnja situacija u svijetu, posebno ekonomska kriza koja je zahvatila svijet, posljedica je otupljene savjesti i relativizma koji se sve više nameće svijetu. Otupljeni osjećaj za moral ima daleko veću opasnost od gospodarskih šteta. Gospodarske štete u svijetu u stvari su posljedica otupljene savjesti.

Poštovana gospodo časnici, Polaznici Ratne škole, braćo i sestre! Uz sabiranje znanja veoma je važno napredovati u moralnom smislu i njegovati svoju savjest. Vaša škola nosi ime dvojice velikana, koji su dali posebno obilježje u povijesti i kulturi. To su sv. Josip i ban Josip Jelačić. Ban Josip Jelačić se nadahnjivao na sv. Josipu i njemu se molio. Zato je bio čovjek savjesti. Ban je podigao ovu kapelu u čast sv. Josipa da mu se obraćaju pokoljenja, da se na njemu nadahnjuju kao čovjeku savjesti i vjere.

Čestitajući vam Dan škole želim vam da, dok stječete vojničke vještine i skupljate znanje, u isto vrijeme napredujete i u oblikovanju svoje savjesti. Takve od vas očekuje narod i Domovina. Time ćete najbolje pokazati da se demokracija, sloboda i blagostanje društva i države grade na odgovornosti. Budite nam pokazatelji puta za izrastanje društva na vrijednostima koje ostaju i kadre su izdržati velika iskušenja i oskudice.

Neka vam sveti Josip bude učitelj srca, pameti i duše. Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi