Vijesti

Svećeničko ređenje don Antonija Mikulića

Subota, 27. 06. 2015.

Vojni ordinarij u RH Juraj Jezerinac zaredio je u subotu, 27. lipnja u svetištu Majke Božje Remetske za svećenika Vojne biskupije Antonija Mikulića. Uvodeći u slavlje, biskup Jezerinac je podsjetio kako je ovo drugo svećeničko ređenje za Vojnu biskupiju, te izrazio želju i nadu da Bog da još đakonskih i svećeničkih ređenja. Misi su uz roditelje, rodbinu i prijatelje, te župljane župe Predragocjene Krvi Isusove na Kozari Boku nazočili i predstavnici Hrvatske vojske i policije, među kojima i general-pukovnik Dragutin Repinac i glavni tajnik Ministarstva obrane gospodin Petar Barač.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bio je i provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac, generalni vikar Vojnoga ordinarijata o. Jakov Mamić, vojni i policijski kapelani, kao i karmelićani iz remetskoga samostana.

U prigodnoj homiliji, biskup je temeljem misnih čitanja posvijestio važnost i mjesto svećenika. Isus Krist je ustanovio Crkvu na apostolu Petru kad mu je rekao: „Ti si Petar –Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“ (Mt 16, 18). Ta povezanost Petra i Isusa, taj odnos vjere, temelj je božanskog karaktera Crkve i jamstvo njezine postojanosti. Naša vjera je mjerilo našeg naviještanja. Isus takve šalje: ljude dubokog odnosa s Njime. To je posebno vidljivo iz današnjeg evanđelja. Isus na dan ukazanja učenike ovlašćuje da nastave Njegovo djelo spasenja: „Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas!“. Daje im dar Duha i božansku vlast - opraštanje grijeha, naglasio je biskup Jezerinac, te podsjetio kako „Isus šalje svoje učenike - apostole da po njima i po njihovim nasljednicima - biskupima, trajno vrši svoju zadaću učitelja, svećenika i pastira. Upravo tako svećenici, u suradnji sa biskupima, služe Božjem narodu putem svećeničke službe i prenose im milosti Božje“. U tom kontekstu se posebno obratio prisutnim svećenicima riječima „vodite računa, draga braćo svećenici, da Isus nije došao suditi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Učenici su primili vlast i moć opraštati grijehe i tako su postali navjestitelji sveopćeg spasenja. Učenici imaju posebno mjesto dodira svijeta sa svetim, čovjeka s Bogom, nečistoga s čistim“.

Nadalje je naglasio, kako je „svećenik uzet između ljudi i postavljen je da prinosi darove i žrtve za grijehe. On postaje službenikom božanskog, spašavanja čovjeka. Sam je Isus rekao: „Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas. I postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane (Iv 15, 16). Smisao dakle svih nas je biti ljudi božanskoga rada i uroda. Naš urod nema rok trajanja, jer on mora ostati i podržavati osobu do vječnosti“. Nastavljajući u tom duhu posvijestio je činjenicu kako je „svećenik Božja svojina“, te je „između njega i Isusa Krista ostvaren je odnos posebnog povjerenja, prijateljstva i ljubavi“.

„Vi ste prijatelji moji“, poručuje Isus (Iv 15,14). To prijateljstvo je uzajamno. Vjeran prijatelj uvijek je prijatelj, ostaje vjeran uz cijenu žrtve. Stoga Isus s pravom očekuje od svećenika da mu bude do kraja vjeran. Tako će ostati vjeran i braći ljudima, rekao je biskup.

Govoreći o specifičnom poslanju vojnih i policijskih kapelana, biskup Jezerinac je uputio na riječi sv. pape Ivana Pavla II. koje je uputio u prigodi 20. obljetnice apostolske konstitucije „Spirituali militum curae“. Biskup je podsjetio, i kako vojnici katolici i policajci katolici, od svojih kapelana očekuju da budu njihovi duhovni pastiri, a ne činovnici.

Da biste u tome uspjeli morate biti ljudi molitve. Biti svećenik molitelj Crkve za Crkvu. Zato se koristi Brevijarom. Ako zanemarite molitvu prije ili kasnije osjetit ćete gorčinu stanja, riječi su koje je biskup uputio vojnim i policijskim kapelanima, a u tom se kontekstu posebno obratio ređeniku „molitvu shvati kao najvažniji posao tijekom dana. Velike su potrebe da budeš s drugima, ali nemoj zapustiti sebe: veliku važnost ima susretljivost, bliskost i solidarnost, ali pripazi da i sam ne postaneš oskudnik Božje blizine“. Ređeniku je kao primjer u njegovoj službi stavio Dobroga pastira Isusa Krista „ koji je došao da drugima služi, a ne da bude služen; koji je došao tražiti i spasiti što je izgubljeno“. Obećao mu je blizinu kako onu u molitvi, tako i ljudsku.

Budi graditelj našeg svećeničkog zajedništva, naše sloge, naše zauzetosti oko duhovnog dobra onih koji su nam povjereni, za koje smo odgovorni pred Bogom i pred ljudima. Neka Ti blažena Djevica Marija, Majka svećenika, Odvjetnica Hrvatske i Majka našega Gospodina Isusa Krista bude izvor za uvijek novi korak kad osjetiš da se volja umara i prazni. Uvjeren sam da će za tebe moliti i tvoji dragi roditelji da budeš svet svećenik, rekao je na kraju homilije biskup Jezerinac.

Nakon samog čina ređenja, novoređenik se uključio u koncelebraciju. Po popričesnoj molitvi novozaređeni svećenik Antonio izrekao je zahvalu dragome Bogu koji ga je pozvao na ovaj put, pratio i čuvao do ređenja, i dalje. Također, zahvalio je roditeljima, obitelji, prijateljima, biskupu, o. Jakovu na duhovnom vodstvu, braći i bogoslovima karmelićana s kojima je proveo posljednje dvije godine, te isusovcima. Posebnu zahvalu izrekao je svojim župljanima s Kozari Boka.

Mladomisnički blagoslov prisutnima je udijelio zajedno s karmelićaninom br. Jakovom Kuharićem, koji je za svećenika zaređen u zagrebačkoj prvostolnici tjedan dana ranije.

Misu je pjevanjem uveličala Klapa sv. Juraj HRM uz orguljsku pratnju Ivana Bosnara.


Antonio Mikulić rođen je 19. srpnja 1986. u Doboju. Kršten u župi sv. Ante Padovanskog u Potočanima, općina Odžak gdje je živio do početka rata u Bosni i Hercegovini. U Zagreb dolazi 1992. na područje župe Predragocjene Krvi Isusove, Kozari Bok. Nakon završetka srednje trgovačke škole upisuje se na Filozofski fakultet Družbe Isusove na Jordanovcu gdje nakon studija filozofije upisuje teologiju na Filozofsko teološkom institutu na kojem je diplomirao 2014. godine, kada je i zaređen za đakona. U tijeku formacije boravio je u kolegiju Družbe Isusove, a posljednje dvije godine u karmelskoj zajednici u Remetama.


HOMILIJA VOJNOG ORDINARIJA

Već smo navikli promatrati Crkvu kao nešto uobičajeno, kao i svećenike, koji su u službi Crkve, danas želimo posvetiti više pažnje razmišljanju što je to Crkva te uloga svećenika u Crkvi? To je pitanje potaklo i papu Benedikta XVI. da prigodom 150. obljetnice smrti sv. Ivana Marije Vianneya, zaštitnika svećenika, proglasi 19. lipnja 2010. Godinom svećenika pod naslovom: „Svećenici- neprocjenjivi dar za Crkvu i čovječanstvo“.

Smisao te godine je pridonijeti i promicati unutarnji napor obnove svećenika s ciljem ojačanja njihovog evanđeoskog svjedočenja u današnjem svijetu. Sveti Ivan Marija Vianney govorio je da je svećeništvo „ljubav Isusovog Srca“ koje po svećeništvu udjeljuje potrebnu ljubav.

Papi je na srcu bila, dakle, prije svega duhovna obnova svećenika, da se i sami zapitaju tko su zapravo oni u Crkvi i što su oni za svijet. Bez te spoznaje i svijesti neće biti snažnijeg i prodornijeg svjedočenja evanđelja u današnjem svijetu.

Volio bih da vam u pameti prođu svi oni likovi svećenika koji neumorno i u svim nevoljama pružaju vjernicima Isusovu riječ i Isusove čine, koji sve čine da se s njime usklade i da On po njima bude prepoznatljiv danas. Ali, ne zaboravite ni one koji svoj svećenički ugled koriste da razore malene i nevine sablazne, jednostavne i Bogu odane. Ovo je trenutak istinske i duboke molitve za autentičnost svećenika.

Prvo čitanje donosi izvadak iz knjige proroka Izaije. U njemu stoji napisano: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza, posla me blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena: zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje“ (Iz 61,1).

Prorok Izaija je posve svjestan da ga je Duh Sveti izabrao i posvetio za posebno poslanje. A Gospodin Isus na sebe primjenjuje te iste riječi i govori:„Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“ (Lk 4,21).

Isus nam se predstavlja kao izvršitelj svih obećanja koja Bog uputi svome narodu i sebe vidi kao svećenika koji će biti onaj koji posvećuje i onaj u kojem postajemo sveti. Isus je, dragi Antonio, i dragi moji svećenici za nas sve:: On poziva, On posvećuje, On šalje, a mi Njega naviještamo. Braćo i sestre!

Isus Krist je ustanovio Crkvu na apostolu Petru kad mu je rekao: „Ti si Petar –Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“ (Mt 16, 18). Ta povezanost Petra i Isusa, taj odnos vjere, temelj je božanskog karaktera Crkve i jamstvo njezine postojanosti. Naša vjera je mjerilo našeg naviještanja. Isus takve šalje: ljude dubokog odnosa s Njime. To je posebno vidljivo iz današnjeg evanđelja. Isus na dan ukazanja učenike ovlašćuje da nastave Njegovo djelo spasenja: „Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas!“. Daje im dar Duha i božansku vlast - opraštanje grijeha.

Isus šalje svoje učenike - apostole da po njima i po njihovim nasljednicima - biskupima, trajno vrši svoju zadaću učitelja, svećenika i pastira. Upravo tako svećenici, u suradnji sa biskupima, služe Božjem narodu putem svećeničke službe i prenose im milosti Božje. Vodite računa, draga braćo svećenici, da Isus nije došao suditi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Učenici su primili vlast i moć opraštati grijehe i tako su postali navjestitelji sveopćeg spasenja. Učenici imaju posebno mjesto dodira svijeta sa svetim, čovjeka s Bogom, nečistoga s čistim.

Svećenik je uzet između ljudi i postavljen je da prinosi darove i žrtve za grijehe. On postaje službenikom božanskog, spašavanja čovjeka. Sam je Isus rekao: „Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas. I postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane (Iv 15, 16). Smisao dakle svih nas je biti ljudi božanskoga rada i uroda. Naš urod nema rok trajanja, jer on mora ostati i podržavati osobu do vječnosti.

Zato je svećenik Božja svojina. Između njega i Isusa Krista ostvaren je odnos posebnog povjerenja, prijateljstva i ljubavi. „Vi ste prijatelji moji“, poručuje Isus (Iv 15,14). To prijateljstvo je uzajamno. Vjeran prijatelj uvijek je prijatelj, ostaje vjeran uz cijenu žrtve. Stoga Isus s pravom očekuje od svećenika da mu bude do kraja vjeran. Tako će ostati vjeran i braći ljudima.

Vojni i policijski kapelani poslani su „ljudima koji žive u specifičnim uvjetima života,“ da im budu na duhovnu pomoć. Prigodom obilježavanja 20. obljetnice apostolske konstitucije „Spirituali militum curae“, koju je objavio sveti papa Ivan Pavao II. 21. travnja 1986. godine, održan je 2006. godine susret Vojnih ordinarijata. Ova je konstitucija posvećena isključivo dušobrižništvu vojske i policije. U toj Konstituciji sveti papa Ivan Pavao II. direktno se obratio vojnim i (policijskim) svećenicima riječima: „Naše se srce okreće vama, dragi vojni kapelani, koji ste preuzeli zadaću naviještanja Evanđelja i svaki dan s vojnicima i djelatnicima i obiteljima vojnika (i policajaca) živite i radite, na poseban način s mladim ljudima koji tvore veliku većinu. Oni svjedoče nadu u kojoj vi s njima živite u zajedništvu vjere i ljubavi. Sve vas želimo od srca potaknuti da tu zadaću, koja se često izvršava u teškim okolnostima, uzmete odgovorno“.

Braćo i sestre, vojnici katolici i policajci katolici, od svojih kapelana očekuju da budu njihovi duhovni pastiri, a ne činovnici. Da biste u tome uspjeli morate biti ljudi molitve. Biti svećenik molitelj Crkve za Crkvu. Zato se koristi Brevijarom. Ako zanemarite molitvu prije ili kasnije osjetit ćete gorčinu stanja. To posebno vrijedi i za tebe, dragi Antonio. Molitvu shvati kao najvažniji posao tijekom dana. Velike su potrebe da budeš s drugima, ali nemoj zapustiti sebe: veliku važnost ima susretljivost, bliskost i solidarnost, ali pripazi da i sam ne postaneš oskudnik Božje blizine.

Dvije su opasnosti za svećenika: jedna je prevelika aktivnost na račun duhovnog života, a druga je opasnost da se svećenik povlači u privatnost, da ga se ne vidi i da izlazi iz svojega svijeta „intimizma“ Ako želiš biti Isusov, budi sav Božji za ljude. Dragi Antonio!

Ti ćeš kao svećenik biti u službi Kristovog posvećivanja. Isus je molio za svoje učenike na Posljednjoj večeri: „Oče, posveti ih u istini. Riječ je Tvoja istina. Kao što si Ti mene poslao u svijet, i ja njih šaljem u svijet. I za njih ja posvećujem sebe da i oni budu posvećeni u istini“ (Iv 17, 17-19). Krštenjem ćeš pridruživati ljude Božjem narodu, sakramentom svete ispovjedi praštat ćeš grijehe u ime Isusa Krista i Njegove Crkve. Svetim uljem krijepit ćeš bolesnike, slaviti ćeš svete obrede i preko cijelog dana uzdizati hvale i molbe, ne samo za Božji narod nego i za sav svijet.

Uvijek imaj pred sobom primjer dobrog pastira Isusa Krista, koji je došao da drugima služi, a ne da bude služen; koji je došao tražiti i spasiti što je izgubljeno. Naše će te molitve pratiti. Budi svjestan da nisi sam, da ima netko tko te voli, kao što voli sve nas. A to je Isus Krist. Njemu povjeri svoj svećenički život, radosti i tjeskobe. Antonio, mi smo svi s Tobom.

Za sve koje sam krizmao svakoga dana se molim za njih. Molit ću se i za tebe da ostaneš jak i čvrst na ponos rodu svome i narodu.

Budi graditelj našeg svećeničkog zajedništva, naše sloge, naše zauzetosti oko duhovnog dobra onih koji su nam povjereni, za koje smo odgovorni pred Bogom i pred ljudima. Neka Ti blažena Djevica Marija, Majka svećenika, Odvjetnica Hrvatske i Majka našega Gospodina Isusa Krista bude izvor za uvijek novi korak kad osjetiš da se volja umara i prazni. Uvjeren sam da će za tebe moliti i tvoji dragi roditelji da budeš svet svećenik. Kad je bl. kardinal Stepinac postao svećenik, onda je župnik rekao majci „eto, vi ste se molili da vam sin bude svećenik i više se ne trebate moliti“. Na to mu je ona odgovorila „sad se moram još više moliti da bude svet svećenik“. Sve čini dragi Antonio „na veću slavu Božju“, kako si napisao na svojoj pozivnici. Neka tako i bude! Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi