Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Sveta misa povodom 20. obljetnice Prvog hrvatskog redarstvenika

Srijeda, 04. 08. 2010.

Tisuću i osamsto odlučnih ljudi, vođenih domoljubljem, na poziv prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, okupilo se 5. kolovoza 1990. godine na prostoru današnje Policijske akademije u Zagrebu. Bila je to jezgra iz koje su formirane sve kasnije oružane formacije u obrani domovine od agresorske velikosrpske politike koju su s početka provodile kojekakve čudne skupine sastavljene, dijelom od Srba - hrvatskih državljana koji Hrvatsku nisu priznavali, dijelom od Srba - vikend boraca što su stizali iz Srbije i drugih krajeva u kojima su Srbi živjeli. Snažnu im je potporu davala samo-nazovi Jugoslavenska narodna armija. Zahvaljujući hrabrim pripadnicima PHR, a poslije i drugima koji su se njima priključivali, danas živimo u samostalnoj Hrvatskoj, slobodni i radosni što smo svoji na svome.

U srijedu su ponovno stali u stroj. Njih nekoliko stotina, što su pristigli na proslavu 20. obljetnice prvog postrojavanja. Među uzvanicima su bili premijerka RH gospođa Jadranka Kosor, izaslanik predsjednika RH general Slavko Barić, gospodin Tomislav Karamarko ministar unutarnjih poslova, gospodin Tomislav Ivić ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, glavni ravnatelj Hrvatske policije gospodin Oliver Grbić, te drugi državni dužnosnici.

Vjernici, članovi obitelji 130 poginulih i preminuli pripadnika ove legendarne postrojbe, pripadnici postrojbe Prvog hrvatskog redarstvenika, i njihovi uzvanici, slavili su misu zahvalnicu u kapelici sv. Mihovila arkanđela, kojoj je predsjedao vlč. Ozren Bizek, a propovijedao je don Josip Stanić, policijski kapelan u Policijskoj akademiji:

Homilija policijskog kapelana don Josipa Stanića

Sestre i braćo u Kristu Isusu, Kršćanin sve, gleda iz vjerničke perspektive. Dok smo slušali odlomke biblijskih tekstova, iako svjesni da su napisani prije dvije tisuće godina, gotovo da se pomisli kako je sveti Ivan gledao događanja od prije dvadesetak godina u našoj domovini ugroženoj od zla i zloga, Zmaja, Stare zmije, zavodnika svijeta. Iako se činio moćan u obijesti i oholosti svojoj, Zmaju nije bilo dano da pobijedi. Suprotstavio mu se Mihael i zbacio ga. Stoga se vesele nebesa i svi nebesnici. A s njima i mi. Posebno oni koji za svog zaštitnika imaju upravo tog svetog Mihaela arkanđela, čije ime govori: tko je kao Bog.

Više je razloga za naše slavlje ovih dana. Slavimo blagdan Gospe velikog hrvatskog zavjeta – blagdan naše biskupije; Neizmjerno zahvaljujemo Svemogućem Bogu što možemo slaviti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti; Radujemo se iskreno, s vama hrabri ljudi, koji ste na samom početku – od prvih dana života samostalne nam domovine – odano i nepokolebljivo branili pravo na slobodu svake osobe u Lijepoj našoj, te danas slavite dvadesetu obljetnicu svog okupljanja i ustanovljenja.

Sloboda je, božansko pravo svakog čovjeka. Ona je dana živu čovjeku kao dar, najveći i najljepši, neotuđiv i nezamjenjiv. I zadana je kao obveza koju moramo čuvati, u sebi i za sebe. Ali i u drugome i za drugoga. Uz moć rasuđivanja, ona je druga komponenta čovjekova bića, po kojoj smo slični svome Stvoritelju. Samo djela učinjena iz mogućnosti slobodnog odabira kvalificiraju nas kao osobe moralne i časne. Braniti slobodu ne znači drugo doli braniti pravo na život dostojan čovjeka.

Postoje u životu pojedinca trenutci toliko važni da ostavljaju svoj trag, dubok i neizbrisiv, te mu određuju budućnost što dolazi, pa i čitavu vječnost. Ima takvih trenutaka u kojima, koliko god mi bili samo nesavršena, ograničena i griješna bića, zbog ispravnog opredjeljenja i odvažnog ustrajavanja uz dobro daju posebnu vrijednost osobnom životu i svemu što čovjek čini na društvenoj razini. Stoga ih ima i u životu zajednice. Sretna je ona zajednica koja ima mudrih ljudi koji znaju dobro prosuditi, te hrabro i uporno ostati na strani dobra, iako okolnosti same po sebi ne garantiraju dobar ishod. Štoviše, ponekad, samo iz ljudske perspektive gledano, upozoravaju na apsolutni rizik.

Takvo je vrijeme bilo s početka devedesetih. Vrijeme, kako neki dobro kažu, ponosa i slave. Vrijeme kada su se tražili i našli dobri, hrabri i časni ljudi, što stadoše u obranu prava na slobodu u Lijepoj našoj. U tekstu koji pročitah pokušavajući dobiti što više informacija o Prvom hrvatskom redarstveniku, nađoh zapisano: “Jedini kriterij za odlazak na tečaj bila je dragovoljnost i domoljublje”. Ono što im reče tadašnji - prvi predsjednik Republike Hrvatske, ulazi u opis djelovanja dobrog redarstvenika svih prostora i vremena: “Morate biti odlučni… ali krajnje uljudni i kulturni. Svaki vas čovjek mora osjetiti kao svojega čuvara … budite zaista jamstvo mira…”

Crkva na karizme gleda kao na dar Božji, dar pojedincu za dobro zajednice. Bog ih dijeli ljudima, pozivajući ih na suradnju u izgradnji boljega svijeta. Poseban, uistinu poseban primjer poziva Božjeg upućena čovjeku, onaj je koji smo susreli u današnjem odlomku Evanđelja. Poziv upućen Mariji. Prihvaćen, ostvarivan i ostvaren izaziva u toj ženi takvo raspoloženje da klikće od radosti. Zar zajedno s Njom i mi zajednica vjernika danas u ovoj kapelici okupljena na Euharistiju molitvu zahvale za darove primljene u stvaranju i obrani slobodne nam domovine, ne bismo trebali ponavljati:

Veliča duša moja Gospodina
I klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
Što pogleda na neznatnost našu…
te nam … velika djela učini Svesilni,
Sveto je ime Njegovo!...
On rasprši oholice…i silne zbaci s prijestolja
Prihvati nas … spomenuvši se dobrote prema nama

Živeći iz svijesti o dobrima kojima nas je Bog obdario i po mnogim hrabrim ljudima od kojih neki umriješe da bismo mi živjeli osjećamo i priznajemo obvezu da nam je biti graditeljima zajednice u kojoj će svaka osoba imati mogućnost živjeti slobodno i u miru. U kojoj će svaka osoba imati mogućnosti živjeti život dostojan čovjeka.

Svim slavljenicima, u ime našeg biskupa mons. Jurja Jezerinca, koji nije mogao biti danas ovdje s nama, i u vlastito, ponaosob vama što pripadate bojni Prvi hrvatski redarstvenik, želim, uz čestitke, blagoslov Božji! (JS)

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu svemogućemu, zazivajući Njegov blagoslov nad našom Crkvom i domovinom. Recimo zajedno: Budi s nama Gospodine!

1. Za Crkvu tvoju, svetu po Tvojoj prisutnosti u njoj i grešnu po nama nesavršenima ali od Tebe prigrljenima. Da može biti trajnim navjestiteljem Radosne vijesti i svjedokom tvoje dobrote. Molimo te!
2. Za domovinu našu. Sve koji u njoj obnašaju vlast obdari mudrim prosuđivanjem i ustrajnošću u služenju općem dobru. Molimo te!
3. Za djelatnike našeg ministarstva. Milošću svojom prati nastojanja dobrih ljudi što služe miru i sigurnosti mnogih. Čuvaj ih od pogibli i daruj im da osjete radost u osobnom, obiteljskom i profesionalnom životu. Molimo te!
4. Za branitelje naše. Daj im Gospodine da s ponosom mogu živjeti. A u nama drugima potakni iskrenu zahvalnost za ljubav i dobro koje su ugradili u obrani domovine kako bismo mi u slobodi živjeli. Molimo te!
5. Za poginule, preminule i nestale branitelje. Primi ih Gospodine Bože u kraljevstvo svoje, gdje se i mi nadamo prispjeti po svršetku ovozemnog života. Molimo te!