Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Vijesti

Sveta misa za poginule i preminule pripadnike 1. hrvatskoga gardijskog zdruga

Subota, 01. 04. 2017.

Foto: svetište Sveta Mati Slobode

U subotu, 1. travnja 2017., u crkvi „Sveta Mati Slobode“ na Jarunu, služena je sveta misa zadušnica za poginule i preminule pripadnike 1. hrvatskog gardijskog zbora i 1. hrvatskog gardijskog zdruga, postrojbi na čijim je temeljima nastala Počasno-zaštitna bojna. Misu je, u sumisništvu desetak svećenika, predslavio biskupski vikar Vojnoga ordinarijata za MUP fra Frano Musić. U prepunoj crkvi misi je nazočila predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, zajedno s ministrom branitelja gospodinom Tomom Medvedom, načelnikom Glavnoga stožera OS RH generalom zbora Mirkom Šundovom, mnogobrojnim generalima i visokim časnicima Hrvatske vojske, kao i saborskim zastupnicima, predstavnicima državnih i gradskih vlasti.

Prije početka svete mise nazočne je pozdravio zapovjednik 1. hrvatskoga gardijskog zdruga general-bojnik u mirovini Miljenko Filipović podsjetivši ukratko na nastanak i ulogu ovoga Zdruga u Domovinskome ratu.

Predslavitelj misnoga slavlja fra Frano Musić istaknuo je u propovijedi važnost spomena na sve poginule branitelje koji su dali najviše što su imali, svoje živote, za slobodu drage nam Domovine: „Spomen na njih potiče na zahvalnost, a zahvalnost čuva od zaborava. Nikada ne možemo precijeniti žrtvu i prinos koji su dali u stvaranju slobodne i neovisne domovine Hrvatske, ali itekako moramo čuvati od svakoga obezvrjeđivanja i relativiziranja njihove žrtve i svega što nam je dragocjeno i sveto.“

Podsjetio je potom na opis nastanka i djelovanja 1. hrvatskoga gardijskog zdruga, u kojemu se ističe dojmljiv ratni put i sudjelovanje na bojištima diljem Hrvatske, za što je pripadnicima bila potrebna zavidna razina psihofizičke spremnosti. Posebno se ističu osobine „hrabrost, domoljublje, bogoljublje i čovjekoljublje, te iznad svega poštenje“ kao nosivi stupovi: «Kako ne zapaziti i ne istaknuti odlike: 'hrabrost, domoljublje, bogoljublje, čovjekoljublje, te iznad svega poštenje'. Svaka od njih za sebe govori. Nije li ovo najsjajniji otisak lica ispaćene hrvatske čežnje za slobodom, prepun znoja, suza i krvi, utisnut na rubac suosjećajnih Veronika koji su razumjeli što je križni put jednoga naroda koji se muči u porođajnim bolima. Rubac na kojemu su utisnuti 'hrabrost, domoljublje, bogoljublje, čovjekoljublje, te iznad svega poštenje', briše svaku prašinu i mrlju kojom se u različitim etapama i s različitim ciljevima želi uprljati i obezvrijediti Domovinski rat. Ta, tko može pronaći uzvišenije ideale od ovih!“ Snažne su u tome surječju, navodi propovjednik, i vrlo poticajne riječi Antuna Gustava Matoša: „Domovino, lijepa naša domovino, dogmo skepse, čežnjo našeg ropstva, simbole naše duše, vezo naša sa Bogom i čovječanstvom, jedina dužnosti i najviši naš zakone, zipko i grobe, kruše naš svagdašnji, slatko mlijeko jezika majčinoga, drevna kraljevino o koju se na skrletnoj krpi kockaju vjerolomci kao za roba afrikanskoga, draga, sveta, gažena, mučenička zemljo Hrvatska! I tamo, gdje je hrvatska misao ugasnula pod žuljevitim pločama misirskog robovanja, bdije Genij Domovine i govori kroz tišinu šume, putovanje oblaka, ritam rijeke i pjesmu ptica, riječi utjehe usnulim sinovima“ („Kristali duha. Misli i pogledi Antuna Gustava Matoša“, str. 183).

Propovijed je zaključena pozivom na poštivanje svake žrtve učinjene za hrvatsku slobodu, a najuzvišenija žrtva su položeni životi: „Uzvišena je ljubav, domoljublje, bogoljublje i čovjekoljublje, potvrđena životima naših dragih branitelja i ona nas je danas okupila. Pred Bogom je to uzvišeno i mora biti i nama!“

Po svršetku svete mise predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar-Kitarović i udruge proizašle iz Domovinskoga rata položili su vijence i zapalili svijeće za sve poginule i preminule pripadnike 1. hrvatskoga gardijskog zdruga.