Vijesti

“U Bogu smo pozvani na pobjedu”

Ponedjeljak, 01. 02. 2016.

Korizmena poruka msgr. Jurja Jezerinca

U Bogu smo pozvani na pobjedu

Dragi svećenici, pomoćnici i djelatnici, koji ste u poslanju i službi Vojne biskupije, poštovani djelatnici Ministarstva obrane, vojnici, dočasnici i časnici Oružanih snaga, poštovani djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova i policije Republike Hrvatske, dragi vjernici koji ste mi povjereni u duhovnoj i pastoralnoj skrbi, na početku smo korizme, razdoblja bliže priprave za blagdan Uskrsa. Njen pomalo neobičan naziv dolazi od latinske riječi quadragesima – četrdesetnica. U Bibliji se taj pojam, kao znakovit i bremenit broj, rabi, uz ostalo, i za oznaku posta (40 dana). Uz korizmu je, dakle, vezan post, pa je nazivamo i razdobljem (vremenom) pokore. Želi se izraziti da u čovjeku, u nama ljudima, ima nešto buntovno, nesređeno, što djeluje razorno pa to treba pokoriti postom i molitvom. A, ne učini li to, čovjek se izlaže pogibli da ugrozi samoga sebe, zajedništvo s ljudima i odnos s Bogom.

Radostan susret s Bogom

Na sam spomen izraza „korizma“ najčešće nam sljedeće misli i pojmovi padaju na pamet: post, odricanje, pokora, patnja i napast. Logična posljedica takvih misli je neraspoloženje, odbojnost, možda i potajna i prikrivena želja da se što prije završi ovo mučno razdoblje koje kao da jedva sadržava nešto od lijepe evanđeoske radosne vijesti. Bila bi šteta kada bismo u takvom tmurnom raspoloženju započeli korizmeni hod, milosno vrijeme obraćenja i pokore. Temeljna poruka korizme nije žalost zbog bespomoćnosti, već radost pobjede. Kršćanin ne treba korizmu shvaćati kao grčevitu borbu nego kao osoban i radostan susret s Bogom. Susret s Bogom zahtijeva iskrenost i poniznost. Korizma je poziv da pripravimo srce za drugačije raspoloženje: pokušajmo jednim smjelim obratom misliti na korizmu kao na vrijeme intenzivne radosti prepuno otajstvenih obećanja.

Svaki se čovjek rađa u nekoj zajednici, užoj ili široj, u obitelji i društvu, u njoj raste i razvija se, postaje malo pomalo svjesnim i slobodnim čovjekom. Promatrano pak s druge strane, obitelj i društvo bogate se, napreduju i jačaju zdravim snagama koje dolaze od pojedinaca, od njihove dobrote i ljubavi, zrelosti i plemenitosti. Gdje tog dotoka zdravih snaga nema, rastače se i obitelj i društvo. Razmišljajući o tome, dobro je uočiti kako se sazrijevanje ljudske osobe, čovjeka, kao i obitelji i društva, ne može odijeliti od stanja i zbivanja koja vladaju u posve određenom vremenu. Ima nešto što se naziva „duhom vremena“. Tu se negdje nalaze pitanja koja bi trebala, u ovoj korizmi, izbiti u prvi plan i zaokupiti naše misli, želje, htijenja i osjećaje. Hoćemo li ova pitanja uočiti, dobro ih raščlaniti, vjerno i iskreno pravo prosuditi te kako ćemo se postaviti i za njihova rješenja založiti, o tome će ovisiti hoćemo li u tome rasti, sazrijevati, postajati boljim ljudima ili ćemo se u svome ljudskom i vjerničkom dostojanstvu srozavati, razarati sebe, svoje bližnje s kojima živimo. Nije, dakle, u korizmi riječ samo o tome hoćemo li postiti i moliti, nego o tome što ćemo istaknuti kao neophodnu zadaću svoga obraćenja u čije ćemo se rješavanje uključiti, pozivajući pritom u pomoć Boga, obraćajući mu se svojom iskrenošću i potvrđujući tu iskrenost svojom spremnošću na pokoru, post i molitvu, na obraćenje. Prizivati Boga u pomoć znači biti svjestan svoje ograničenosti.

Zajedništvo s Bogom u vječnosti

U korizmu, na Čistu srijedu, ulazimo obredom posipanja pepelom. Posipajući nas pepelom po glavi, svećenik govori: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!“ U novije vrijeme ove se riječi zamjenjuju drugima: „Obrati se, čovječe, i vjeruj evanđelju!“ Ovu promjenu neki objašnjavaju time što prvi izričaj djeluje sumorno i obeshrabrujuće, za neke premalo kršćanski, dok se drugi izričaj čini puno bližim Isusovu duhu. Ima u tome istine, ali ni istinu prvoga izričaja ne smijemo i ne možemo olako mimoići. Temeljna je istina našega života istina o našoj prolaznosti i ograničenosti. Naš je život ograničen i tu istinu ne možemo prikrivati nego je moramo prihvatiti. Pošto to učinimo, možemo shvatiti što zapravo znači Isusov poziv: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Obratiti se predstavlja poziv: promijenite svoje shvaćanje, nemojte se ograničiti samo na vrijednosti ovoga svijeta, jer ćete u svojoj ograničenosti i u njoj potonuti. Povjerujte u Radosnu vijest (a to znači evanđelje) – to jest Božju poruku, kako ima izlaza iz ograničenosti ovoga života, iz tjeskobe grijeha i besmisla. Izlaz je u postignuću i ostvarenju zajedništva s Bogom. Prema tome, naš zemaljski život nije najviša vrijednost. Najviša ovozemaljska vrijednost je dostojanstvo ljudske osobe koja se cijelim svojim bićem može odlučiti za zajedništvo s Bogom. Zemaljski ćemo život – i sve vrijednosti ovoga svijeta – jednoga dana ostaviti, a preostat će nam zajedništvo s Bogom koje će nas iz ograničena i prolazna svijeta prevesti u neprolazan život zajedništva u Božjoj ljubavi. Čovjekova je veličina u tome što može postati svjesnim te istine i što se cijelim svojim bićem može za nju odlučiti. Učini li to, u njemu se rađa sloboda i svijest odgovornosti upravo za ovaj život, ali ne kako bi se on produljio i sačuvao, nego kako bi se stavio u službu ljudskog dostojanstva i zajedništva s Bogom.

Stvarna slika Boga

Ako otvorimo svoj um i srce Evanđelju tada se pred našim duhovnim očima ocrtava slika Boga koji strastveno voli čovjeka i o tome bi ga, u vremenu korizme, htio svakako uvjeriti. Bog se zaklinje na sebe, ponavlja svoja obećanja, poziva se na bezbroj vidljivih znakova kojima potvrđuje da ljubi čovjeka, svakog čovjeka, štoviše sva živa bića, i ne želi da se i jedan od njih izgubi. Već i ova skica mogla bi biti dovoljna da u ovogodišnju korizmu krenemo na drugačiji način. Bog nas ljubi, svakog čovjeka, ovaj svijet i njegovi smo, spreman je zbog nas činiti i čuda.

Neka stoga prva poruka naše korizme bude da za vjernika nema slučajnosti, već da nas nosi strujanje Božje ljubavi. Ako to znamo i ako si to posvijestimo, tada će našu dušu ispuniti povjerenje, zahvala i ljubav.

Druga radosna poruka korizme: korizma je pobjeda dobra nad zlim. Istina, početak korizme započinje s opisom Isusova napastovanja, ali u evanđelju to nije neka velika vijest, to je samo okvir za nešto puno važnije. Pravi naglasak pronaći ćemo u jednoj rečenici evanđelja: „Potom ga je sotona napustio i anđeli ga služahu“ (Mk 1, 13). Cjelokupni ljudski, kršćanski, vjernički život na neki je način sadržan u ovoj sažetoj rečenici. Isus je preuzeo na sebe naš život, postao je suputnik naših putovanja u dobru i zlu. Zato se usudimo ovu riječ primijeniti na sebe.

Mnogo puta možda se i nama učini kao da je ovaj život poput prašume, kao da živimo među zvijerima, kao da su se svi urotili protiv nas i kao da se svi trude upropastiti nas. Ali to je samo dijelom istina. Istina je da na svijetu postoje lavlje pećine u koje bacaju nedužne ljude poput Danijela, kako to čitamo u Starom zavjetu; postoje bezdušni razbojnici koji pljačkaju dobrodušne putnike, slično onako kako se dogodilo u prispodobi o milosrdnom Samarijancu u Novom zavjetu; postoje vojnici okrutnog srca koji se izruguju nedužnom slično onako kako su činili rimski vojnici s Isusom; postoje silnici koji razapinju na križ pravednika, ali postoje i dobri ljudi koji nam povijaju rane poput Samarijanca čije se dobrote spomenemo svaki put kad čitamo taj dio Novog zavjeta; dobre žene koje nas prate na našem križnom - životnom putu, suosjećajne žene poput Veronike koje nam brišu suze, ili vjerne poput Marije; pouzdani prijatelji i odane majke koje stoje u podnožju našeg križa. „Svijet je pun divljih zvijeri“ – reći ćemo u ogorčenosti. „Svijet je pun anđela koji skrbe za nas“ – poručuje nam evanđelje, a preko njega i korizmeno vrijeme. Neka to bude izazov i poziv, ujedno i zadatak za korizmeno razmišljanje i obraćenje: nastojmo oko sebe primijetiti dobro koje svjedoči o Božjoj dobroti, ljubavi koja nam zrcali njegovu ljubav, anđele koje nam on šalje: istovremeno nastojmo i mi sami postati anđelima koji prema drugima zrače radosnu korizmenu poruku da nas Bog ljubi.

Korizma je duhovno vježbalište

Ipak, bit će korisno obratiti pozornost na činjenicu da je korizma ipak poziv na pokajanje, na odricanje, na uvježbavanje kreposti, na okopavanje vlastitog srca i rada na sebi. Korizma je poziv da postanemo osjetljivi prema svojoj osobnoj duhovnoj stvarnosti, prema Bogu i bratu čovjeku. Ona nas stavlja u središte i zbilju našeg života i postavlja nam sasvim određena pitanja: kamo ide moj životni put, vode li me moje odluke prema Bogu, ili me sve više udaljuju od njega? Evanđelje koje govori o Isusovom napastovanju upozorava nas da u svačijem životu postoje takve zapreke koje mogu naš život odvesti u slijepu ulicu. Ali, kao što je Isus iz napasti izašao kao pobjednik, tako smo i mi pozvani na pobjedu uvjereni da smo je u stanju postići snagom Božjom, u ime našeg Gospodina Isusa Krista. To je radosna poruka korizmenog vremena.

Dragi vojnici i policajci, dragi vjernici Vojne biskupije, želim vam dobar korizmeni boj, kako biste kroz to, darovano nam vrijeme, uz Božju milost, stekli vještine potrebne za svakodnevni hod s Bogom i otkrivali radosti takva odnosa, radosti pobjednika.

Msgr. Juraj Jezerinac, apostolski administrator Vojnog ordinarijata u RH

U Zagrebu, 25. siječnja 2016., na blagdan Obraćenja sv. Pavla

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi

Događanja

Sveta misna slavlja u kapeli Vojnog ordinarijata

SVAKE NEDJELJE U 10 SATI

(IZNIMNO 28. SVIBNJA NEĆE BITI SLAVLJA U KAPELI)

Sveta misa povodom Dana Oružanih snaga RH

28. SVIBNJA 2017. U 10.30

Zahvalno hodočašće Vojnog ordinarijata u Svetu Zemlju

21. - 27. STUDENOGA 2017.

Novi naslovi arhiva

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 1. (72) - 2017.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 5. (71) - 2016.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 4. (70) - 2016.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 3. (69) - 2016.

više...

“Obavijesti”, vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 2. (68) - 2016.

više...

“Obavijesti”, vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 1. (67) - 2016.

više...