Vijesti

U Petrinji proslavljen Dan vojne kapelanije “Sv. Ilija Prorok”

Petak, 19. 07. 2013.

tekst i foto: R. Ćaran

tekst i foto: R. Ćaran

U petrinjskoj vojarni „Pukovnik Predrag Matanović“ u petak je 19. srpnja proslavljen nebeski zaštitnik vojne kapelanije sv. Ilije Proroka i 25-ta godišnjica svećeništva petrinjskog vojnog kapelana don Milenka Majića. Svečano euharistijsko slavlje ispred vojne kapele sv. Ilije Gromovnika predvodio je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac, uz suslavitelje vojne kapelane karlovačkog dekanata Vojnog ordinarijata, te svećenike petrinjskog i sisačkog dekanata Sisačke biskupije na čelu s kancelarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem. 

Na početku misnog slavlja don Milenko Majić pozdrave je uputio ocu biskupu, svećenicima, prisutnim vojnicima, zapovjednicima, obiteljima poginulih branitelja iz 2. gardijske brigade „Gromovi“, predstavnicima policije, vatrogastva, gradskih vlasti Petrinje, ratnim veteranima 2. gardijske brigade „Gromovi“ i 1. gbr „Tigrovi“ te predstavnicima braniteljskih udruga. U pozdravu je vojni kapelan istaknuo kako se sv. Ilija borio protiv lažnih i poganskih proroka i u toj borbi je pobijedio, a hrvatski vojnik se borio protiv agresora i također pobijedio. Iako je Ilija od sunarodnjaka doživio osudu i nerazumijevanje ipak je uz Božju pomoć nastavio svoje poslanje. I mi smo se u ratu, ali se i danas suočavamo s malodušjem i nerazumijevanjem, no ostvarili smo ciljeve svoje borbe a i danas vršimo svoje poslanje. Ilijin trud i žrtva na kraju njegova poslanja su nagrađeni, vjerujemo da su trud i žrtva hrvatskih vojnika, osobito onih poginulih također nagrađeni, istaknuo je don Milenko Majić.

U homiliji je biskup Jezerinac dao presjek života i djelovanja sv. Ilije proroka u 9. stoljeću prije Krista kada se Ilija suprotstavio  zloglasnoj civilizaciji kralja Ahaza i kraljice Izabele, onima koji su napustili vjeru u pravoga Boga i koji su prisilili narod na prihvaćanje poganskih običaja i bogova. Slaveći svece Crkva ističe primjere njihove vjere i stavlja ih za uzor vjernicima da ih nasljeđuju, nadahnjuju se na njihovom primjeru ali i na njihovom zagovoru. Tako je sv. Ilija koji je živio prije tri tisuće godina primjer i poticaj nama u 21. stoljeću, naglasio je biskup. Ilijino ime: „Moj Bog je Jahve“, znači da je Bog jedini, pravi, istiniti i vječni, za razliku od drugih božanstava koja uopće ne postoje, a ljudi su ih odabrali za svoja božanstva. Taj isti duh poganskog načina života je danas prisutan među nama i zato nam je sv. Ilija nadahnuće i uzor u borbi protiv poganskog načina života i poganskih božanstava. 
 
Ilija se u svome životu borio za održavanje moralnih načela koja proizlaze iz vjere. Svojim stavom i radikalizmom Ilija neumorno razara lažni mir, suprotstavlja se kralju govoreći mu da ne smije oduzimati materijalna dobra svojih podložnika, te iako je kralj nije gospodar njihovih života. Vjerniku ne smije biti svejedno je li njegov politički predstavnik vjernik ili nevjernik, ravna li se prema Božjim načelima ili ne. Za nas vjernike ne može biti ni jedno ljudsko pravo iznad Božjeg prava, istaknuo je mons. Jezerinac. Dalje je nastavio da se Ilija suprotstavlja sinkretizmu na području religije, što je i danas prisutno, uzeti od svake religije malo što mi se sviđa, što nije zahtjevno, što je lagano, što ne zahtjeva napor i odricanje, i to sve spojiti u jednu religiju, Ilija to odbija i traži predanost Jahvi – pravome Bogu.
 
Ilija je i primjer pravoga borca protiv ravnodušnosti i neodlučnosti obzirom na Boga i vjeru. „Europa izbjegava spomenuti svoje judeo-kršćanske korijene u europskom ustavu. Pokušava sakriti svoje kršćanske simbole, kao što je križ. Više ne čestitaju Božić i Uskrs, jer vele da ne žele vrijeđati nevjernike ni pripadnike drugih religija u vlastitim državama.“ (…) Biskup je Istaknuo i primjer protivljenja prisutnosti kršćanskih obilježja i kod nas, i kako se i danas još uvijek neki boje staviti križ, na primjer u uredu, kako se ne bi zamjerili  određenim ljudima. Biskup je dalje naglasio kako Europa dopušta maksimalnu slobodu nekršćanima, dok se u njihovim državama ta ista sloboda krši, sve do mučeništva nad kršćanima. Crkva treba ukazati na zablude u današnjem vremenu koje su veoma prisutne i koje isključuju Boga. „Crkva u svim svojim članovima, ukoliko želi biti vjerna Isusu Kristu i biti doista Kristova Crkva, treba biti znak osporavanja pa i uz cijenu progona koji je zapravo već počeo. Stoga nam treba više Ilijine hrabrosti moći se oduprijeti svemu što omalovažava naše najveće vrijednosti, kršćanske i domovinske. Na žrtvu poginulih branitelja, posebno poginulih gleda se na nešto što se usput dogodilo. Bol i suze očeva i majki, djece za poginulim očevima, olako se prelazi preko toga. Ilija je bio posebno osjetljiv za najugroženije slojeve društva, za siromašne ljude. Sve su to izazovi i za nas, kako bismo bili nasljedovatelji onih vrlina koje su resile sv. Iliju. Zato mu se narod rado obraća u molitvama, ne samo katolici, nego i pravoslavni, muslimani i drugi, ukratko ljudi dobre volje“ – zaključio je vojni ordinarij.  
 
Na kraju je otac biskup čestitao Dan vojne kapelanije zapovjednicima i vojnicima, vjernicima ove vojne kapelanije, a posebnu čestitku i zahvalu za Dan kapelanije i 25 godina svećeništva izrazio je vojnom kapelanu don Milenku Majiću. Otac biskup završio je propovijed riječima: „Neka Duh sv. Ilije bude u svima nama, da budemo ne samo spremni živjeti, nego i nastupiti u obrani Božjih kršćanskih načela, boreći se protiv poganskog mentaliteta koji se sve više uvlači među nas. A čovjek bez Boga ne zna kamo ide, a još je manje sposoban razumjeti tko je on sam (Caritas veritate)“.
 
Misno slavlje svojim pjevanjem i sviranjem uzveličao je Zbor Marijine Legije petrinjske župe sv. Lovre.
 
Nakon zahvale don Milenka Majića svečanost uz zajednički objed i druženje nastavljena je u časničkom restoranu vojarne. U prigodi Dana vojne kapelanije i 25. godišnjice svećeništva vojnog kapelana don Milenka Majića, te proslave Sv. Ilije Gromovnika, nebeskog zaštitnika 2. gbr Gromova, dopredsjednik Udruge ratnih veterana 2. gardijske brigade „Gromovi“, pukovnik Željko Ćubela zahvalio se vojnom kapelanu na višegodišnjoj duhovnoj skrbi za pripadnike nekadašnje 2. gardijske brigade „Gromovi“ uručivši mu u ime Gromova prigodan dar.     

Homilija vojnog ordinarija

Sv. Ilija, kome je posvećena vaša kapelanija, jedan je od rijetkih osoba Staroga Zavjeta koji se posebno štuje u hrvatskom narodu, a naročito u Bosni i Hercegovini. Slaveći svece Crkva ističe primjere njihove vjere i stavlja ih za uzor vjernicima, da ih nasljeduju, nadahnjujući se na njihovom primjeru, ali i na njihovom zagovoru. Sveci su Božji ugodnici koji se zauzimaju za nas.
 
U čemu sv. Ilija, koji je živio prije tri tisuće godina, može biti primjer i poticaj nama u 21. stoljeću? Sv. Ilija je živio i djelovao kao prorok u 9. stoljeću prije Isusa Krista. Samo ime znači: "Moj Bog je Jahve". To znači moj Bog je pravi, istiniti, vječni Bog, za razliku od drugih božanstava koja uopće ne postoje, a ljudi su ih odabrali za svoje božanstvo. Ilija se rodio na istočnoj strani Jordana. To je bio kraj u kojem još nije prodrla civilizacija zloglasnog kralja Ahaza i kraljice Izabele, koji su napustili vjeru u pravoga Boga i prisilili narod da prihvati poganske običaje i bogove.
 
Uvijek je postojala opasnost kada dođe bezbožnička vlast da prisili narod da i on živi bezbožnički. Tome se mogu oduprijeti samo hrabri ljudi. Taj isti duh poganskog načina života prisutan je i danas među nama.
 
Nedavno je Općinsko vijeće u Oxfordu odlučilo ukinuti sve što podsjeća na Božić. Sva slavlja od 25. prosinca i slijedećih dana bit će uključena u proslavu takozvanoga "blagdana zimskoga svjetla", kako se ne bi dala važnost kršćanskim blagdanima, koji navodno uznemiruju manjine drugih religija. Boreći se protiv prisutnosti kršćanskih obilježja, daju druge alternativna rješenja, kao što je to bio slučaj križeva kod nas. Pa i danas se još uvijek neki boje staviti križ, na primjer u ured, kako se ne bi zamjerili određenim ljudima. Pa ako već postoji demokracija. onda se ovakve pojave ne bi smjele događati. 
 
Ilija je, nadahnut Duhom Božjim, odlučio suprotstaviti se poganskom načinu života i poganskim božanstvima. Svojemu je narodu odlučno postavio temeljno pitanje: "Tko je Bog u Izraelu? Je li to Baal ili Jahve?- Gospodin Bog? Dokle ćete hramati na obje noge, to jest biti neodlučni: služiti malo Bogu a malo Baalu?" Ilija je pozvao narod da uz cijenu žrtve prihvati pravoga Boga.
 
Najistaknutiji primjer nastupa proroka Ilije nalazimo u događaju na brdu Karmelu. Bog je prihvatio Ilijinu molitvu, kad je prinio žrtvu, dok su mnogobrojni Baalovi svećenici, unatoč cjelodnevne molitve, ostali neuslišani. Narod se priklonio Iliji, a lažne je proroke poubijao.
Bio je to početak ponovnog povratka naroda Bogu.
 
Ilija je bio borac za Božju čast i pravu vjeru. Kralj Ahab i kraljica Izabela toliko su se udaljili od Boga da su natjerali Izraelce da raskinu savez s Bogom.
 
Što nam ovo govori? Ako dođe na čelo jednoga naroda čovjek kome nije stalo do Boga i Božjih zakona, to može imati dalekosežne posljedice. 
 
Prorok Ilija imao je toliko hrabrosti da se otvoreno suprotstavio kralju Ahabu i kraljici Izabeli. Zbog toga mu je prijetila opasnost da ga ubiju i on bježi u pustinju. Kad je bio umoran, rekao je: "Već mi je svega dosta. Bože, uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih. Zatim leže i zaspe. Ali gle, anđeo ga takne i reče: "Ustani i jedi. On pogleda, kad gle- kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode, jeo i pio, pa opet legao. Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: "Ustani i jedi, jer je pred tom dalek put. Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je 40 dana i 40 noći sve do Božje gore Horeba" (1 Kor 19, 4-8). U ovoj hrani Crkva otkriva nagovještaj euharistije. Naše putovanje započelo je danom krštenja. Cijeli naš put vodi prema gori Božjoj, a to je kraljevstvo nebesko. Zato nam je potrebna hrana jakosti. Ta hrana zove se Euharistija, pravo tijelo i prava krv Kristova pod prilikom kruha i vina.
 
Nakon što je Ilija doživio uspjeh u svom djelovanju, kraljica Izabela zaprijetila mu se smrću radi ubojstva Baalovih proroka i Ilija se od straha pred Izabelom povukao u pustinju. Pobjegao je od svoga poziva, ali i od Boga. Bio je razočaran. Međutim, Bog nije napustio Iliju. Ilija moli Boga da njegov uzme život, jer mu je već svega dosta.
 
Današnje 1. čitanje donosi nam upravo opis toga Ilijinog razdoblja. To je razdoblje umora, Ilijinog razočaranja uopće o smislu njegovog proročkog života. Međutim, Bog ga je na čudesan način ohrabrio i nahranio te ga ponovno šalje na dalek put izvršavanja svoga proročkog poslanja.
 
Ilija se u svom životu borio za održavanje moralnih načela, koja proizlaze iz vjere. Jasno i odlučno kori kralja Ahaza što je na nagovor svoje žene dao ubiti Nabata, kako bi prisvojio njegov vinograd. U molitvi se zauzima za ugroženi narod kada kroz 3 godine i 6 mjeseci nije bilo kiše u Izraelu te je suša prijetila da pomori narod. Bog je uslišao Ilijinu molitvu. 
 
Ilija je molitvom pomogao ženi udovici iz Sarfate da ona i njezin sin ne umru od gladi. Ilija molitvom oživljava njezina mrtvog sina da pokaže da se Jahve brine i za one koji su napušteni od ljudi i društvenih struktura.
 
Koja je poruka Ilijinog života? Izdvojit ću tri, koje su aktualne i za nas danas.
 
Prva je poruka: Svojim stavom i radikalizmom Ilija neumorno razara lažni mir. Ne ustručava se reći kralju da ne smije otimati materijalna dobra od podložnika te da on, iako je kralj, nije gospodar nad njihovim životima. Primjer je Nabotovo ubojstvo i oduzimanje njegovog vinograda.
 
Vjerniku ne smije biti svejedno je li je njegov politički predstavnik vjernik ili nevjernik? Da li se ravna prema Božjim načelima ili ne. Za nas vjernike ne može ni jedno ljudsko pravo biti iznad Božjega prava.
 
Druga je poruka:
Prorok Ilija se okomljuje na sinkretizam na području religije. Uzeti od svake religije malo što mi se sviđa, što nije zahtjevno, što je lagano, što ne zahtjeva napor i odricanje i sve to spojiti u jednu religiju. Ilija sve to odbija i traži predanost Jahvi- Bogu pravome.
 
Treća je poruka:
Ilija je primjer odlučnog borca protiv ravnodušnosti i neodlučnosti, obzirom na Boga i vjeru. 
U nedavno objavljenoj knjizi na hrvatskom jeziku: "Zašto se trebamo zvati kršćani?", poznati talijanski senator, filozof i političar Marcelo Pera nabraja najmarkantnije i najrječitije znakove otpadništva. Europa, piše on, promiče zakone koji krše kršćanska načela o glavnim etičkim pitanjima. Podržava pobačaj djece, predlaže eutanaziju, manipulira embrijima, ozakonjuje isto spolne brakove, tolerira mnogoženstvo.
 
Europa izbjegava spomenuti svoje judeo-kršćanske korijene u europskom Ustavu. Europa pokušava sakriti svoje kršćanske simbole, kao što je križ. Više ne čestitaju Božić i Uskrs, jer vele da ne želi vrijeđati nevjernike ni pripadnike drugih religija u vlastitim državama. Dopušta maksimalnu slobodu muslimanima, dok se tolerira da se u njihovim državama ta ista sloboda krši sve do mučeništva nad kršćanima – u Africi Kini, Turskoj i Indiji, Bliskom Istoku.
 
Što nam je činiti?
 
Crkva treba ukazivati na zablude u današnjem vremenu zablude, koje su veoma prisutne, a koje isključuju Boga i koje se nameću kao "apsolutno i znanstvena istina". Crkva u svim svojim članovima, ukoliko želi biti vjerna Isusu Kristu i biti doista Kristova Crkva, treba biti znak osporavanja pa i uz cijenu progona koji je zapravo već počeo. Stoga nam svima treba više Ilijine hrabrosti, moći se oduprijeti svemu što omalovažava naše najveće vrijednosti, kršćanske i domovinske.
 
Na žrtvu hrvatskih branitelja, posebno poginulih, gleda se kao nešto što se usput dogodilo. Bol i suze očeva i majki, djece za poginulim očevima, olako se prelazi preko toga. Ilija je bio posebno osjetljiv za najugroženije slojeve društva, za siromašne ljude. Sve su to izazovi i za nas, kako bismo bili nasljedovatelji onih vrlina , koje su resile Sv. Iliju. Zato mu se narod rado obraća u molitvama, ne samo katolici, nego i pravoslavni, muslimani i dr., ukratko ljudi dobre volje.
 
Dok vam čestitam Dan kapelanije, Vama gospodine zapovjedniče, Vašim suradnicima i svim vjernicima ove kapelanije, posebnu čestitku izričem vašem dragom svećeniku don Milenku Majiću i od srca mu zahvaljujem na duhovnoj skrbi među vama, pripadnicima hrvatske vojske i policije.
 
Svim dragim pokojnim braniteljima želimo da ih dobri Bog nagradi za njihovu ljubav. Svima koji tuguju za njima neka dobri Bog udijeli snage da tu žrtvu prihvate iz ljubavi prema Bogu, nošeni vjerom da smrt nema zadnju riječ nego život.
 
Neka Duh sv. Ilije bude u svima nama, da budemo spremni ne samo živjeti nego i nastupiti u obrani Božjih kršćanskih načela, boreći se protiv poganskog mentaliteta koji se sve više uvlači među nas. A "čovjek bez Boga ne zna kamo ide, a još je manje sposoban razumjeti tko je on sam" (Caritas in veritate). Amen. 

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Magnum principium (20. 09. 2017.)

Apostolsko pismo u obliku motu propria vrhovnog svećenika Franje kojim se unose promjene u kan. 838 Zakonika kanonskog prava

Naše ljudsko dostojanstvo i dobrobit duboko su povezani s našom brigom za čitav stvoreni svijet (01. 09. 2017.)

Zajednička poruka pape Franje i ekumenskog patrijarha Bartolomeja prigodom proslave III. Svjetskog dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, 1. rujna 2017.

Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme (01. 09. 2017.)

Poruka predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju na početku školske i katehetske godine 2017./2018.

Primiti, zaštititi, promicati i integrirati migrante i izbjeglice (23. 08. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2018. (14. siječnja 2018.)

Okružno pismo biskupima o kruhu i vinu za euharistiju (18. 07. 2017.)

Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu

Ne ljubimo riječima, već djelima (26. 06. 2017.)

Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, 19. studenoga 2017.

Misija u srcu kršćanske vjere (16. 06. 2017.)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2017. (22. listopada)

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi