Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj

Da se doista radi o utjelovljenju Božjega Sina Isusa Krista, njegovo je utjelovljenje i rođenje najavio još prorok Izaija u VII. stoljeću, o čemu govori 1. čitanje. Za vrijeme kralja Ahaza neki su se kraljevi ujedinili kako bi srušili Davidovu dinastiju. Štoviše, već su bili u neposrednoj blizini grada Jeruzalema. Kralj Ahaz je u zadnjem trenutku uspio organizirati obranu grada. Njemu ususret došao je prorok Izaija i poručio mu da neka se ne boji neprijatelja. Neka samo vjeruje Bogu, jer Bog priprema nešto veliko. Stoga kaže: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel“, što znači s nama Bog. Ako je Bog s nama tko nam može nauditi? Ono što je prorok najavio 7 stoljeća prije, ostvarilo se u Mariji.

Današnje evanđelje govori kako se to ispunilo u Mariji. Anđeo Gabrijel, kao glasnik Božji, došao je k Mariji u Nazaret. U evanđelju smo slušali razgovor što ga je anđeo vodio s Marijom. Na kraju razgovora Marija je dala svoj pristanak riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38).

2. čitanje nadovezuje se na današnje evanđelje. Pisac poslanice Hebrejima stavlja riječi u usta Mesije: „Zato Krist ulazeći u svijet veli: „Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: „Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: „Vršiti, Bože, volju tvoju!“ (Heb 10, 5-7). Židovi su prikazivali žrtve Bogu, između ostalih i žrtve okajnice za svoje grijehe. S Isusom Kristom prestaju žrtve životinja i njih zamjenjuje sam Isus. One su bile samo znak Isusove žrtve na križu. Da bi Isus mogao biti žrtva na križu trebao se roditi, biti jedan od nas. Apostol Pavao kaže da je bio u svemu nama sličan osim u grijehu.

Blagdan Isusovog naviještenja ili Blagovijest početak je svih kršćanskih radosti. Blaženi kardinal Stepinac je rekao: „Da se Sin Božji nije utjelovio pod srcem Marijinim, onda se ne bi ni rodio kao maleno dijete, onda ne bi bilo ni Velikog petka, kad je za nas prinio krvavu žrtvu otkupljenja; onda ne bi bilo ni Uskrsa, kad je slavno ustao iz svoga groba; onda ne bi bilo ni uzašašća na nebo, ne bi bilo ni svete mise, ni ispovijedi, ni drugih sakramenata i toliko toga što je drago jednom kršćanskom srcu. Onda ne bi bila Marija bez grijeha začeta, ne bi bilo njezinog uznesenja na nebo“.

U spomen na događaj utjelovljenja Sina Božjega Crkva je odredila da se u svim crkvama širom svijeta zvoni, da i mi kao kršćani zajedno s anđelom kažemo: „Zdravo Marijo, milosti puna“, moleći molitvu anđeoskog pozdravljenja.

Koja je poruka ove svetkovine? Ima ih više. Nabrojit ću samo neke: Prva poruka: Bezbrojni su slikari pokušali naslikati Mariju, posebno prizor dolaska anđela Gabrijela u njezinu kuću, kad je pozdravlja riječima: Zdravo Marijo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1, 28). Marija je, dakle, puna milosti, bez ikakvoga grijeha. Blaženi kardinal Stepinac je rekao da ako želimo častiti Blaženu Djevicu Mariju da trebamo nastojati boriti se protiv grijeha, posebno teškoga i biti čisti u srcu.

Druga poruka: Nakon što je anđeo pozdravio Mariju, rekao je da će ona začeti po Duhu Svetome i roditi Spasitelja svijeta. Marija je odgovorila „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“. U tom trenutku druga božanska osoba Presvetoga Trojstva, Isus Krist, počeo je živjeti pod srcem Marije. Uzeo je njezino tijelo i krv i tako je postao pravi sin Marijin, a Marija prava Majka Božja. Blaženi kardinal Stepinac je rekao da nema sumnje da je Marija u tom trenutku postala moćna zagovornica u smislu pomoći ljudima, onima koju je mole za pomoć.
Treća poruka: Blagdan Navještenja Marijina govori nam da je Isus na neki način postao našim bratom, a mi njegova braća i sestre, kao što je Marija postala našom majkom. Isus je rekao: “Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (Mt 12, 50). Marija je postala našom majkom kad je Isus umirao na križu. Vidjevši svoju majku pod križem rekao je, obraćajući se majci: „Evo ti sina“, a Ivanu: “Evo ti majke“. Tada je Isusova majka Marija postala duhovna majka sviju nas. Što to znači? To znači da nismo sami. Da ima netko tko nas razumije, shvaća i tko nam može pomoći.

Dragi prijatelji! Ako bismo uklonili Isusa Krista i njegovo uskrsnuće iz našega života svaka čovjekova nada bila bi besmislena. Isusovo uskrsnuće nam govori da se uvijek treba nadati i nikada ne klonuti. To posebno vrijedi za vas koje poneki puta zahvaća sumnja. Bog želi da idemo uvijek naprijed, nikada natrag. Ako nas itko voli onda je to Bog, Isus Krist. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne; nego da ima život vječni“ (Iv 3, 16), rekao je Isus uglednom židovskom učitelju Nikodemu. Isus kad kaže da nas je “tako“ ljubio to znači da nas je ljubio sve do smrti, smrti na križu. Isus Krist je prema tome pouzdan temelj na kojem stoji naš život i naša nada. Lepoglavski zatočenik blaženi kardinal Stepinac bio je čovjek nade. Vjerovao je u budućnost Crkve u Hrvata, koja je tih godina bila na udaru. I to mu je dalo snage da izdrži svu muku u Lepoglavi, a kasnije u Krašiću.

Ja sam ga osobno poznavao i više puta sam se susreo s njim kad sam bio još sjemeništarac. Jednom mi se potužio kako mu je teško što ne može vršiti svoju biskupsku službu u Zagrebu. U jednom je trenutku rekao „Kako je to teško!“, malo je zastao, a onda nastavio blagim tonom: „Neka je hvala dragom Bogu i na tome“.

Blaženi Alojzije Stepinac uzeo je za svoje biskupsko geslo riječi: „U tebe se Gospodine uzdam!“. Ta nada, dragi prijatelji, neka bude i nama na srcu: pouzdanje u Isusa Krista i njegovu majku Mariju. Stoga se i molimo, posebno u ovom tjednu, Isusu Kristu i njegovoj Majci Mariji.
Poznati veliki belgijski primas Crkve kardinal Leon Joseph Suenens, napisao je: „Zašto sam čovjek nade?“ Odgovorio je: „Sretni su svi koji se usuđuju nadati i koji su spremni platiti visoku cijenu da bi se san ostvario u životu svih ljudi“.