Vijesti

Zavjetna “alkarska” misa na Gospinu Gradu

Nedjelja, 04. 08. 2013.

Na dan održavanja 298. sinjske alke, u nedjelju 4. kolovoza vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je u Gospinoj crkvici na Gospinu Gradu, brdu ponad Sinja, jutarnju zavjetnu misu u suslavlju sa sinjskim gvardijanom fra Petrom Klapežom te uz sudjelovanje mnoštva vjernika Sinja i Cetinske krajine. Pola sata prije mise iz crkve-svetišta u središtu grada, pošao je ophod do crkvice na brdu, praćen molitvom i pjesmom nebrojenih štovatelja Čudotvorne Gospe Sinjske.

Pred početak misnog slavlja prof. Tomislav Vrančić uveo je vjernike u povijest čašćenja Čudotvorne Gospe, vrativši se u daleku 1715. godinu. U osvit svetkovine Marijina uznesenja na nebo, Veliku Gospu, "šačica" kršćanske vojske na zidinama ponad Sinja, čudesnim zahvatom Gospe, pobijedila je premoćnu tursku vojsku koja je opsjedala grad, natjeravši je u panični bijeg. A sve se prema legendi dogodilo kada se na zidinama ponad Sinja, koji je branila malobrojna kršćanska vojska, pojavila "bijela gospođa". Od tada pobožni puk Sinja i cijele Cetinske krajine duboko vjeruje da je to bilo na čudesni zahvat nebeske Majke, koja se otada časti kao Čudotvorna Gospa Sinjska, čašćena po svemu svijetu gdje god živi puk Sinja i Cetinske krajine sa svojim franjevcima. Uskoro poslije toga i cijela je Cetinska krajina oslobođena od Turaka, rekao je prof. Vrančić.

Uvodeći u misno slavlje, sve nazočne je pozdravio i biskup Jezerinac, čestitavši posebno hrvatskim braniteljima Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan branitelja. U homiliji se osvrnuo na povijesne činjenice, posebno 1687. godinu kada su franjevci s narodom napustili Ramu te bježeći sa slikom Gospe Ramske, predvođeni ramskim gvardijanom fra Pavlom Vučkovićem, zaputili se u Cetinsku krajinu. Podsjetio je na opsadu Sinja u kolovozu 1715., koji je obranjen samo Gospinom zaštitom, te na rujan 1716. kada je inicijativom branitelja Sinja slika Gospe Ramske okrunjena i prenesena u današnju crkvu – svetište te se otada časti kao Čudotvorna Gospa Sinjska.

U homiliji se biskup posebno obratio alkarima, obvezavši ih da njeguju ono što su i njihovi preci njegovali, a to su ljubav prema Bogu i vjeri, ljubav prema Gospi Sinjskoj i ljubav prema Domovini.

Osvrnuo se također na evanđelje koje govori o pohlepnom čovjeku te nazočnima uputio da "trebamo težiti za onim što je gore, a da nam zemaljsko služi za ostvarenje višeg cilja, a to je na kraju ovozemaljskog života susret s Bogom, gospodarom života i smrti".

Na kraju misnog slavlja gvardijan je zahvalio biskupu na odazivu da predvodi to tradicionalno zavjetno misno slavlje, a alkarima je zaželio "oko sokolovo i čvrstu desnicu" na alkarskom natjecanju koje je počelo u popodnevnim satima. (ika)

Homilija vojnog ordinarija

Dragi Alkari i braćo vjernici. Slušajući Riječ Božju koju smo pročitali iz Knjige Propovjednika, stječe se dojam kako je besmisleno truditi se oko bilo čega: truditi se oko dobra, truditi se oko pametnog korištenja vremena, truditi se oko stjecanja znanja i vještina, truditi se oko odgoja djece i čuvanja vrijednosti, itd. Starozavjetni pisac, Propovjednik, sav ljudski trud naziva „ispraznošću“, a svoj zaključak temelji na činjenici da „sve svoje mora ostaviti čovjeku koji se oko toga nije trudio“. Taj Propovjednik nadalje tvrdi kako su čovjekovi „dani muka i poslovi njegovi jad“ te da od brige srca i ljudskog truda ništa nema. I doista, Propovjednik nije daleko od istine, osobito kada vidimo i sami da je ulog u vlastitu djecu i obitelj iznevjeren, kad je ulog u izgradnju Crkve i domovine jalov, kad je sav napor oko poboljšanja vlastitog duhovnog i moralnog života gotovo neprimjetan. Sigurno i vi, dragi Alkari, niste daleko od tih iskustava u svojem osobnom, obiteljskom i društvenom životu. Ali, vi ste tu i niste klonuli. Niste prihvatili pesimizam Propovjednika, nego ste se okrenuli pozitivnoj strani rada, muke i jada što ga život nosi sa sobom. Stoga, od vas alkara se očekuje da budete dostojni nasljednici svojih prethodnika. Vi trebate biti časni ljudi, pošteni, čvrsto usidreni na zemlji, ali i pogledom prema Bogu.

Alkar Gospe Sinjske je svjestan da je sve alkare naše povijesti resilo domoljublje, čovjekoljublje i bogoljublje zajedno. Već samo ime alkar budi u čovjeku spomen na veličanstvenu obranu grada Sinja i zaštitu Majke Božje. Stoga se organizira svake godine ova sveta Misa za alkare kako bi obnovili zavjet svojih prethodnika, zavjet vjere, ali i spomen na sve pokojne alkare i sve branitelje domovine.

Očito je, dragi Alkari, da svojim radom i vježbom otkrivate važnost poruke koju sveti Pavao upućuje ljudima našeg vremena: „tražite što je gore“! Tražiti „što je gore“ znači ne zatvoriti se u „ispraznost“ prolaznosti čija vrijednost završava s grobom. Tražiti „što je gore“ znači imati oči i vidjeti jednu potpuno novu stvarnost koja nadilazi besmisao i prazninu onih koji se okreću interesima egoizma i zatvorenosti u ovozemaljsku stvarnost.

Znadem, dragi Alkari, da nitko od nas ljudi ne može živjeti bez kruha i posla. Stoga, nisam utopista kad vam govorim sa svetim Pavlom „tražite što je gore“. Ponavljajući vama i sebi Apostolove riječ, želim zajedno s vama ispovjediti duboku istinu o čovjeku: stvoren je za neprolazno, stvoren je za više od vidljivoga, stvoren je za drugačije ciljeve i ideale od pukog egoizma, stvoren je za ljepotu, za izgradnju, za radost, za vječnost, za svoje potpuno ostvarenje na razini tijela i duha. Velika je istina našeg starozavjetnog Propovjednika kada kaže da je sve „ispraznost“, ako čovjeka zatvorimo u obzorje zemaljskih vrijednosti i u njemu ubijamo težnju duha i vapaje duše. Ovo naše vrijeme često se oslanja na moć novca i položaja, na ono što čovjeku osigurava život bez granica dopuštenoga.

Vi ste, dragi Alkari, odličan pokazatelj što je sve potrebno da bi čovjek i kroz ovozemaljske vrednote pokazao svoju sreću i svoje zadovoljstvo: sve što činite, činite to da drugi osjete sreću i zadovoljstvo, te da okuse ljepotu povijesti i vještina onih koji su vam prethodili u stvaranju sustava vrednote koje vi danas pronosite. Vi ste, tako, svjedoci o onim davnim ljudima, i njihovim vrednotama, koji se iz Rame pokrenuše pod pritiskom najezde Turaka uzevši sa sobom dragocjenost naroda i Crkve, sliku „Majke Božje od milosti“ ili svima poznatu „Gospu Sinjsku“ i tako udariše temelj ovom slavnom Svetištu hrvatskog juga.

Muka je rodila ovo mjesto utjehe. Bijeg je rodio ovo mjesto sigurnosti. Beznađe je rodilo ovo mjesto nade. Tama vjere je rodila ovo mjesto sigurnosti vjere.

Gospa ljudske muke, Gospa ljudskog bijega, Gospa čovjekova beznađa, Gospa vjernički sumnja okupljala je tijekom stoljeća upravo takve, gradila je u takvima utjehu, rađala sigurnost, nudila nadu i svjetlo vjere. Zato se ovo Svetište može nazivati Svetištem beznadnih koji se napuniše nadom, Svetište nesigurnih koji nađoše sigurnost, Svetištem sumnjičavih koji djeluju jasnoćom vjere. Možemo ove Svetište nazvati „Svetištem ljudske novosti“ koja se događa prisutnošću i snagom putnice, izbjeglice, žene i majke naroda i Crkve Marije.

Draga braćo i sestre, dragi Alkari, ovdje je uvijek ostalo živo sjeme vjerničkog, ljudskog i narodnog duha. Gospa Sinjska nadahnjivala je i pratila tisuće muškaraca i žena, mladića i djevojaka da se odluče za duhovni poziv i stave potpuno na raspolaganje Crkvi i narodu. Ona je dovodila pred svoju sliku mladiće i djevojke da prepoznaju snagu sakramenta braka, odgajala ih je da ga žive, da se ljube, da se žrtvu jedno za drugo i za obitelj. Ona je odgajala savjesti milijuna vjernika koji su tražili izlaze iz svojih nutarnjih duševnih i duhovnih nesigurnosti i problema. Ona je dovodila ovdje velike grešnike i kao brižna majka učinila je sve da odu čista srca svojim kućama i obiteljima.

Znala je Marija, draga braćo i sestre i dragi Alkari, da narod i Crkva imaju svoje duhovne i duševne rane. Znala je ona da u nama postoje „apetiti“ čijim bi udovoljenjima udovoljili velikim i još većim ranama ljudske osobe i društva. Zato je odgajala savjesti da poštuju prirodni poredak u sebi i u ljudskom društvu. Ona nije htjela zanijekati postojanje tih razornih „apetita“ u nama i u našoj braći, nego je preko Crkve svoga Sina Isusa Krista, kojoj i sama po vjeri pripada, pomagala čovjeku da u sebi sve to tako složi da može živjeti u skladu s onim što je i zašto je. Ova njezina pedagoška uloga ni danas ne smije biti bačena u stranu.

I da zaključim, dragi Alkari, današnja liturgijska čitanja pozivaju nas da prepoznamo svoje prioritete u životu. Oni moraju biti prepoznati. I kada se oni podržavaju te ih se nastoji živjeti, onda se mogu očekivati i plodovi. I kad netko upita vaše dijete koji je prioritet tate i mame, neka dijete ne bude u sumnji što će reći. Danas mu recite mu ono što je vama povijest rekla. Recite mu ono što vam vjera poviješću natopljena danas govori. Recite mu da postoje vrednote koje nije dopušteno čovjeku gaziti. Recite mu da je Bog za čovjeka i da je čovjek dijete Božje.

Već sam vam rekao da su Sinjani tijekom povijesti bili poznati kao ljudi prepoznatljivog identiteta, obilježeni vjerom u Boga Isusa Krista, i ljubavlju prema Majci Božjoj Sinjskoj. Ostanite i danas stameni kao kamen, ponosni kao hrašće, jaki kao bura, blagi kao Majka. Amen.

Što se događa kada se čovjek nađe u opasnosti za svoj vlastiti život? Nije teško odgovoriti. Ljudi tada ponesu sa sobom ono što im je najmilije.

Hrvati, rodom iz Rame, pred naletom Turaka ponijeli su sa sobom svoju najdražu svetinju, sliku majke Božje od milosti. Godine 1691.godine, nakon čestog seljenja, bila je konačno prenesena u Sinj, gdje se danas posebno štuje.

Sinjsko svetište je nastalo u najtežim trenucima za Sinj, sinjsku krajinu i Dalmaciju, u vrijeme opsade sinjske tvrđave 1715. godine.

Naime, Sinj i okolica bili su često na udaru stranih osvajača, koji su palili sve, do čega su došli; pokušali su nametnuti svoj jezik vjeru i običaje.

Najžešća bitka za Sinj odigrala se 23. srpnja 1715. godine s ciljem osvajanja sinjske tvrđave. Velika turska vojska koja je brojila deset tisuća vojnika, spustila se u Cetinu 23. srpnja i opustošila sva sela i 5. kolovoza opsjela sinjsku tvrđavu. Malobrojni branitelji, njih oko 700, zajedno s narodom, sklonili su se u tvrđavu. U tom trenutku preostala je još jedino nada u pomoć s neba.

Sinjski franjevci su shvatili da neće biti kadri oduprijeti se ogromnoj vojsci pa su odlučili zajedno s narodom obratiti se za pomoć i zaštitu Majci Božjoj, Gospi Sinjskoj.

Kad je započelo osvajanje grada Sinja i njegove tvrđave, prema pričanju samih Turaka, oni su vidjeli ženu, obasjanu svjetlom, kako hoda po zidinama i počeli su bježati. I tako je Sinj ostao neosvojen.

Postoje razne teorije zašto su Turci odustali od daljnjih osvajanja sinjske tvrđave, no ni jedna od njih nema sigurnog uporišta. Već sama činjenica da je sinjskih branitelja bilo samo 700, a Turaka 10.000 govori dovoljno da je po srijedi bio nadnaravni zahvat. Puk sinjski kao i branitelji grada Sinja pobjedu nad Turcima pripisivali su zagovoru i zaštiti Gospe Sinjske, da je pobjeda bila djelo "Majke Božje od milosti". Da je to bila Marijina pobjeda prvi povjesničar tih događaja fra P. Filipović piše: "…to je bila Marijina pobjeda, nema nikakve sumnje".

Sinj su opjevali mnogi pjesnici, a posebno fra Andrija Kačić Miošić u spomen na veličanstvenu pobjedu nad Turcima 1715. godine: "Sinje grade, zlatni buzdovane od davnine junački megdane".

U zahvalu za pomoć časnici, vojnici i vjerni sinjski puk naručio je u Veneciji zlatnu krunu i križ da se okruni Gospin lik. Tom je krunom svečano okrunjena Gospa Sinjska 22. rujna 1716. godine i konačno prenesena u novu crkvu u kojoj se i danas nalazi.

U spomen na tu slavnu bitku Sinjani su u znak zahvalnost i prema Majci Božjoj utemeljili vitešku igru, Alku, koja se održava svake godine na današnji dan i tako sve do danas.

Mnogi su pokušali prisvojiti Alku sebi i odijeliti je od religioznog odnosno crkvenog sadržaja. No, ona se očuvala zahvaljujući vjernim Sinjanima i Hrvatima ovog podneblja.

Alka je, kao što vam je poznato, uvrštena u nematerijalnu baštinu, koja je od zaštitom UNSECA.

Dragi alkari! Vi ste nasljednici slavnih hrvatskih alkara koji prenose ne samo slavu sinjskih branitelja nego i vrijednosti koje su ih resile, a to je vjera i ljubav prema Majci Božjoj, Gospi Sinjskoj, ljubav prema domovini. Budite ponosni što danas stupate u povorci sinjskih alkara koja traje već tri stoljeća.

Divno vas je gledati dok hodate. Svaki put budi se u mnogima ponos na Sinjane, na njihovu vjernost, vjeru u Boga, ljubav prema Majci Božjoj i na ljubav prema rodnoj grudi.

Dragi alkari, braćo i sestre! Svi ste čuli za gospodina Alfreda Nobela. Jednog je dana otvorio novine i pročitao je svoju vlastitu osmrtnicu. Francuski reporter zabunom je objavio njegovu smrt. Kad je to Alfred pročitao, bio je šokiran. Po prvi puta je vidio sebe onako kako ga drugi ljudi doživljavaju. Opisali su ga kao "kralja dinamita", koji je cijelog života radio na instrumentima za uništavanje ljudi. Tog jutra Alfred je odlučio promijeniti sliku o sebi. Njegova je odluka bila osnovati godišnju nagradu za fiziku, kemiju, medicinu, književnost i mir.

Današnje evanđelje govori u svojoj paraboli o pohlepnom seljaku. Ono nam govori da nije toliko važno koliko smo tijekom života skupili materijalnih dobara, nego koje vrijednosti smo stekli, koje bi nas mogle vrijednosti vječno usrećiti.

Ono nas poziva da u sebi pročitamo svoju vlastitu osmrtnicu. Poziva nas da vidimo sebe kako nas drugi ljudi doživljavaju. Poziva nas da sebe prepoznamo onakvima kakvima nas Bog želi vidjeti, kako se na nama ne bi ispunila riječ današnjeg evanđelja: "Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će to biti!" (Lk 12, 20). Stoga nas sv. Pavao potiče da upremo svoj pogled prema Kristu. "Za onim gore težite, a ne za zemaljskim“! (Kol 1, 2).

Neka današnja Alka prođe u ozračju vjere, zahvalnosti prema Bogu i Majci Božjoj, u ponovnom otkrivanju vrijednosti koje su resile sinjske alkare.

Svim alkarima želim uspjeh. Neka današnja svečanost bude pod Božjim blagoslovom i zagovorom Gospe Sinjske. Amen.

Vojni ordinarijat u RH
Ksaverska cesta 12
HR - 10 000 ZAGREB

(01) 46706 60 (59)

46706 62

vojni.ordinarijat@morh.hr

Izdvojeno

Zajednička Izjava komisija „Iustitia et pax” BK Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije (08. 05. 2017.)

Izjava komisija „Iustitia et pax" BK BiH, HBK i SŠK

Poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana za Uskrs 2017. (16. 04. 2017.)

Zagreb, Veliki ponedjeljak 2017.

“Velika mi djela učini Svesilni!” (Lk 1, 49) (31. 03. 2017.)

Papina poruka za 32. svjetski dan mladih (9. travnja 2017.)

Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini (03. 03. 2017.)

Poslanica predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka

Ne boj se jer ja sam s tobom (Iz 43, 5). Priopćivanje nade i povjerenja u našem dobu (22. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za 51. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (28. svibnja 2017.)

Božja riječ je dar. Drugi su dar (08. 02. 2017.)

Poruka pape Franje za korizmu 2017.

“Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi” (Tit 2, 11). (19. 12. 2016.)

Božićna poruka vojnog ordinarija msgr. Jure Bogdana

U misiji pod vodstvom Duha (09. 12. 2016.)

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. (7. svibnja )

Ad resurgendum cum Christo (Da bi se suuskrslo s Kristom) (25. 10. 2016.)

Naputak Kongregacije za nauk vjere o pokapanju tijela preminulih i čuvanju pepela u slučaju spaljivanja

Arhiva vijesti

Linkovi

Događanja

Sveta misna slavlja u kapeli Vojnog ordinarijata

SVAKE NEDJELJE U 10 SATI

(IZNIMNO 28. SVIBNJA NEĆE BITI SLAVLJA U KAPELI)

Sveta misa povodom Dana Oružanih snaga RH

28. SVIBNJA 2017.

Zahvalno hodočašće Vojnog ordinarijata u Svetu Zemlju

21. - 28. STUDENOGA 2017.

Novi naslovi arhiva

“Molitvenik - vodič” 25. hodočašća Hrvatske vojske i policije u Lourdes

25. hodočašće Hrvatske vojske i policije, 59. međunarodno vojno hodočašće (PMI), Lourdes, 16. - 23. svibnja 2017.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 1. (72) - 2017.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 5. (71) - 2016.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 4. (70) - 2016.

više...

Službeni vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 3. (69) - 2016.

više...

“Obavijesti”, vjesnik Vojnog ordinarijata

broj 2. (68) - 2016.

više...